Sumnja u pravično suđenje

Pravni stručnjaci smatraju da uspostava rezidualnog mehanizma za međunarodne krivične sudove koji će procesuirati preostale bjegunce – Ratka Mladića i Gorana Hadžića – predstavlja sumnju međunarodne zajednice u mogućnost njihovog pravičnog procesuiranja u regionu.

S ovakvim stajalištem se ne slažu predstavnici MKSJ-a i Suda BiH, koji pak ističu da je međunarodna zajednica odala priznanja profesionalnom radu i visokim standardima u krivičnim postupcima pred sudovima u regionu.

Različite stavove u vezi s odlukom o formiranju rezidualnog mehanizma imaju i oficiri za vezu s MKSJ-om zemalja regiona. Naime, dok predstavnici Srbije i BiH smatraju da pitanje postojanja kapaciteta u ovim zemljama nije uticalo na odluku, rukovodilac odjela za saradnju s Haškim tribunalom Hrvatske ističe da je i taj faktor uzet u razmatranje pri donošenju odluke UN-a.

Krajem decembra prošle godine, Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju kojom se osniva rezidualni mehanizam za međunarodne krivične sudove, čiji će zadatak biti da nastavi posao MKSJ-a nakon okončanja njegovog mandata, a koji bi trebao početi s radom u julu 2013. godine.

Ovim mehanizmom bit će nastavljene osnovne funkcije MKSJ-a, a u rezoluciji se navodi da bi on trebao predstavljati “malu, privremenu i efikasnu strukturu, čije će se funkcije i veličina s vremenom smanjivati”. Rezidualni mehanizam će imati ovlaštenja da krivično goni osobe protiv kojih je MKSJ podigao optužnice a koje budu uhapšene nakon okončanja njegovog mandata, kao i one osobe koje budu ometale sprovođenje pravde.

Rezidualni mehanizam će također moći da vodi postupke preispitivanja presuda, nadgleda izvršenje kazni i da odlučuje o pomilovanjima. Haški tribunal bi, prema trenutnom planu, trebao prestati s radom 2014., a rezidualni mehanizam će imati mandat na četiri godine, koji će se moći produžavati svake dvije godine.

Od osoba optuženih pred MKSJ-om, u bjekstvu se nalaze još Ratko Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), koji se tereti za genocid i druge zločine u BiH, te Goran Hadžić, bivši politički vođa srpskog entiteta uspostavljenog u Hrvatskoj, koji je optužen za veći broj zločina počinjenih u istočnoj Slavoniji (Hrvatska).

Moguća pristrasnost

Göran Sluiter, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Amsterdamu, u izjavi za BIRN – Justice Report tvrdi kako je odluka o formiranju rezidualnog mehanizma jasan pokazatelj “sumnje u kapacitete pravosuđa u regionu”.

“Mislim da UN ima manjak povjerenja u kapacitete lokalnog pravosuđa da se nosi s ovim predmetima, a postoji, naravno, i sumnja u nepristrasnost u ovako velikim predmetima”, ističe Sluiter.

S njim se slaže i Alexander Knoops, profesor međunarodnog krivičnog prava na Univerzitetu u Utrechtu, koji dodaje da će UN “morati objasniti svoju odluku javnosti”.

“Moguće je da formiranje rezidualnog mehanizma pokazuje manjak povjerenja u lokalne sudove, jer smatram da mehanizam nije nužno bolja opcija za procesuiranje Mladića i Hadžića od sudova u bivšoj Jugoslaviji”, kaže Knoops.

I Peter Robinson, branilac Radovana Karadžića, nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske kojem se trenutno sudi pred MKSJ-om, dijeli ovakav stav i dodaje da je “u pravilu uvijek bolje da se suđenja odvijaju na lokalitetu gdje su zločini počinjeni, te u zajednicama koje su najviše pogođene”.

“Stav UN-a da je rezidualni mehanizam potreban da se procesuiraju preostala dvojica bjegunaca mora biti baziran na zaključku da srpske vođe, poput Mladića i Hadžića, ne mogu dobiti pošteno suđenje u sudovima u BiH i Hrvatskoj”, kaže Robinson u izjavi za BIRN – Justice Report.

Suprotnog su mišljenja predstavnici MKSJ-a i Suda BiH, prema čijim tvrdnjama je Državni sud “dokazao da je osposobljen i dovoljno sazreo da može da sudi najsloženije predmete ratnih zločina bez obzira na rang okrivljenog”.

U izjavi za BIRN – Justice Report, Meddžida Kreso, predsjednica Suda BiH, tvrdi da je odluka o formiranju rezidualnog mehanizma vjerovatno donesena u cilju “predupređenja mogućih nesporazuma u pogledu nadležnosti za procesuiranje dvojice bjegunaca”.

“Čak i da nije uspostavljen rezidualni mehanizam, Sud BiH vjerovatno ne bi bio u mogućnosti da procesuira ova lica jer je nerealno očekivati da bi oni mogli biti uhapšeni na teritoriji BiH. Ukoliko bi bili uhapšeni na teritoriji druge države regiona, ta država bi sigurno za sebe zadržala pravo da im, kao svojim državljanima, sudi. Ukoliko bi bili uhapšeni na teritoriji neke treće države čije državljanstvo nemaju, predstojala bi nam velika borba da se izruče BiH”, dodaje Kreso.

Slično obrazloženje pruža i Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu s MKSJ-om, koji tvrdi da je odluka o formiranju rezidualnog mehanizma “iznuđeno rješenje s ciljem da se onemogući opstrukcija Srbije u radu Tribunala”.

“Mislim da nije stvar u nedostatku povjerenja, to je pogrešno postavljena teza. Cilj Tribunala je bio da pred lice pravde dovede one koje je optužio. Kakva bi to poruka bila da jedan Tribunal ne uspije u svom zadataku? Onda bi poruka glasila: ‘Ako se dobro kriješ i imaš zaštitu države, možeš napraviti genocid i da ne odgovaraš.’ Ako bi se zatvorio Tribunal, onda bi to bio kraj priče o međunarodnoj pravdi”, dodaje Ahmić.

U Odjelu za informisanje MKSJ-a potvrđuju da će svoj mandat smatrati neispunjenim ukoliko ne budu imali priliku da procesuiraju Hadžića i Mladića, te dodaju da imaju “pozitivan stav o sudovima u regionu”.

Rukovodioci odjela za saradnju s Haškim tribunalom Srbije i Hrvatske pak imaju drugačija stajališta.

Gordan Markotić, rukovodilac Ureda za saradnju s međunarodnim kaznenim sudovima Republike Hrvatske, ističe da razlozi za formiranje rezidualnog mehanizma leže u “nepovjerenju u sudove zemalja regiona i činjenici da su oni opterećeni brojnim suđenjima za ratne zločine”.

S druge strane, Dušan Ignjatović, direktor kancelarije Nacionalnog savjeta za saradnju s Haškim tribunalom Srbije, smatra da je to “racionalan potez”.

“Mišljenja sam da je važno da se preostala dva bjegunca suoče sa međunarodnim sudskim vijećem. To samo po sebi neće odagnati prigovore protiv tih postupaka, koje inače slušamo već godinama, i te prigovore možemo očekivati i za eventualne postupke pred mehanizmom. Međutim, prigovora protiv suđenja pred Međunarodnim sudom bilo bi sigurno znatno manje nego da se takvi predmeti ustupe bilo kojem od nacionalnih sudova u regionu”, dodaje Ignjatović.

Preuzimanje rizika

Profesor Knoops ipak iznosi bojazan da rezidualni mehanizam, kao “mala, privremena i efikasna struktura, čije će se funkcije i veličina s vremenom smanjivati”, neće dozvoliti optuženima pravo na odbranu, te da bi se tužilaštvo tog tijela moglo suočiti s problemima dokazivanja navoda iz optužnica.

“Smanjeni kapaciteti, recimo, registrara ili odjela za pomoć odbranama ne bi dozvolili pravo na odbranu Mladiću i Hadžiću, što bi činilo suđenja nepoštenim i negativno uticalo na kredibilitet Suda. S druge strane, smanjenje kapaciteta Tužilaštva može dovesti do problema u dokazivanju optužbi protiv ove dvojice bjegunaca. Na ovakav način, UN preuzima rizik za svoju kredibilnost kao institucija”, ističe Knoops.

Kako do ovoga ne bi došlo, navodi profesor Sluiter, ključna stvar koju Vijeće sigurnosti mora obezbijediti jeste “novac za kapacitete i fleksibilnost”.

“Ukoliko dođe do hapšenja, ovo tijelo bi moralo odmah povećati broj uposlenika jer je neprihvatljivo da postoji određen broj uposlenika koji samo sjede i čekaju da se neko uhapsi. Međutim, ukoliko ne bude postojalo dovoljno uposlenika da naprave pripremu, kada dođe do hapšenja, suđenje bi moglo trajati deset godina”, kaže Sluiter.

S ovim sumnjama se ne slažu Ahmić, Ignjatović i Markotić, kao ni Peter Robinson, koji smatraju da će rezidualni mehanizam i uz smanjene kapacitete zadržati profesionalni nivo MKSJ-a koji je potreban da se nosi s kompleksnim predmetima.

“Ukoliko dođe do suđenja pred rezidualnim mehanizmom, optuženi bi trebao imati ista prava na odbranu kao i pred MKSJ-om. Moguće je da će se stvari odvijati sporije, ali oprezan branilac bi svejedno trebao moći da pribavi dokumente i dokaze koji su mu potrebni”, kaže Robinson.

Čak i trenutna struktura MKSJ-a, prema Knoopsu, “jedva se nosi s kompleksnim predmetima ratnih zločina”.

“Ovakav rezidualni mehanizam se čini problematičnim jer se ne može smanjiti, naprimjer, samo Odjel za odbranu bez proporcionalnog smanjenja Haškog tužilaštva. Sumnjam da će ovakav smanjeni rezidualni mehanizam moći procesuirati kompleksne predmete kakvi ga očekuju ukoliko dođe do hapšenja Mladića i Hadžića”, dodaje Knoops.

Odgovori na neka od pitanja i sumnje međunarodnih stručnjaka bit će riješeni u junu ove godine, kada bi generalni sekretar UN-a trebao napraviti nacrt pravilnika o postupku i dokazima rezidualnog mehanizma, te kada bi trebalo biti određeno i sjedište ovog tijela.

Denis Džidić je novinar BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.