This post is also available in: English
Blažević, svjedok Škrbićeve Odbrane, ispričao je kako je u ljeto 1992. godine, ne preciziravši datum, napustio Prijedor konvojem u čijoj je pratnji bio Milorad Škrbić.
Za ubistva oko 200 civila na Korićanskim stijenama koji su prethodno izdvojeni iz konvoja što se 21. augusta 1992. godine kretao od Prijedora ka Travniku, Državno tužilaštvo tereti Zorana Babića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda SJB-a.
“Kada sam stigao na Tukove, tamo je bilo naroda, žena i djece. Iza mene na deset minuta su došli autobusi i poredali se, a nama su rekli da uđemo. Ja sam dobrovoljno otišao, i niko me nije tukao, ni maltretirao, nije me niko pipnuo”, prisjetio se Blažević, dodavši da je autobus bilo “krcat ljudima”.
Prema riječima ovog svjedoka, samo jednom su se zaustavili u Skender-Vakufu, kada je “došao jedan oficir i rekao da je autobus pokvaren”.
“Tako smo noć cijelu proveli tu u autobusu. Naš pratilac, što sam ga vidio, nikada nije otišao i bio je tu s nama”, kazao je Blažević i prepoznao trećeoptuženog kao pratioca u njegovom autobusu.
Svjedok je rekao i da su tokom noći putnike u autobusu htjeli izvoditi “pripadnici srpske vojske”.
“Dolazila je vojska, regularna i paravojna, ali gospodin Škrbić nije nas dao i otjerao ih je, odbijao je vojsku od našeg autobusa. Jedan čovjek, visok, s bradom, htio me je izvesti, kao da me je prepoznao iz Banje Luke, ali Škrbić mu je rekao da me miješa s drugim”, kazao je Blažević.
Narednog dana, prema sjećanju svjedoka, svi putnici su prebačeni u kamione te odvezeni da “platoa u blizini starog Travnika”.
“Kada smo stigli tamo, mene je Mile uzeo za ruku i odveo dole nekih 500 metara, jer me je onaj čovjek s bradom i dalje tamo čekao. Tako me je i spasio”, kazao je Blažević.
Milojko Crnogorac, drugi svjedok na ovom ročištu, 21. augusta 1992. godine bio je jedan od vozača konvoja iz Prijedora.
“Taj dan, koliko se sjećam, krenuli smo iz Trnopolja za Vlašić. Putnici su bili ljudi koji su bili u sabirnom centru u tom mjestu. Koliko se sjećam, nije bilo pratnje sa mnom”, kazao je Crnogorac.
Svjedok je dodao da je na planini Vlašić njegov autobus “ostao u kvaru”, nakon čega je zaustavio jedan od autobusa koji su se vraćali ka Prijedoru, te s putnicima nastavio put ka Travniku.
“Taj autobus se vrlo brzo pokvario. Ja se sjećam da sam oko njega nešto radio, ali tad je već noć pala. Bila je tamo neka vojska, i bio sam jako umoran, pa sam kod vojske otišao i prespavao. Znam da je neko čuvao putnike, ali ne znam ko – da li ta vojska ili neko drugi. U zoru sam ustao i ljudi nisu bili u autobusu, vojska mi je rekla da su došli kamioni i da su ljudi otišli”, kazao je svjedok.
Odbrana Škrbića je na ovom ročištu prezentovala 11 materijalnih dokaza, od kojih se najveći broj odnosio na medicinsku dokumentaciju kojom žele dokazati da trećeoptuženi boluje od “psihoneuroze”.
Naredno ročište zakazano je za 22. februar ove godine, kada će Odbrana Ljubiše Četića saslušati prvog svjedoka.
