Korićanske stijene: Mirne savjesti

U završnom izlaganju pred Državnim sudom, Babić, Radaković i Škrbić su naglasili da nisu učestvovali u zločinu počinjenom u augustu 1992. godine na planini Vlašić, te istakli da imaju “mirnu savjest”.

“Moja savjest je čista i molim vas da donesete oslobađajuću presudu. Svaka druga bila bi obmana kako vas samih, tako i drugih članova porodica poginulih tog dana na Korićanskim stijenama”, rekao je Radaković.

Babić, Radaković i Škrbić optuženi su sa Dušanom Jankovićem i Željkom Stojnićem da su učestvovali u pratnji konvoja kojim je 21. augusta 1992. godine oko 1.200 Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora prevoženo ka Travniku. Prema navodima optužnice, okrivljeni su vršili pljačku civila te izdvajanje i strijeljanje oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama.

Janković, prema mišljenju Tužilaštva BiH, nekadašnji je komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, dok su ostali optuženi bivši pripadnici interventnog voda SJB-a.

Državno tužilaštvo je na prošlom ročištu, 30. novembra ove godine, u završnoj riječi zatražilo od Suda da petoricu optuženih proglasi krivima.

Odbrana Zorana Babića je naglasila kako je “nesporno utvrđeno” da prvooptuženi nije krenuo u pratnju konvoja. Braniteljica Slavica Bajić je kazala da je jedini svjedok koji je rekao da je Babić učestvovao u strijeljanju civila bio Damir Ivanković, čiji je iskaz ocijenila “nelogičnim i neuvjerljivim”.

“Ovom iskazu se ne može vjerovati jer je konfuzan. Ivanković tvrdi da Babića nije vidio na mjestu odvajanja muškaraca, ali odjednom na mjestu strijeljanja – s neba pada Babić na Korićanske stijene”, kazala je Bajić.

Damir Ivanković, bivši pripadnik interventnog voda SJB-a Prijedor, bio je prvobitno optužen za zločin na Korićanskim stijenama, ali je nakon priznanja krivnje i svjedočenja protiv ostalih optuženih osuđen na 14 godina zatvora.

“Časni sude, od vremena hapšenja tvrdim da nisam kriv, jer nisam išao u taj konvoj i nemam veze sa zločinom. Znam da je moja savjest mirna bez obzira na presudu, a nije onima koji su lažno svjedočili ovdje”, rekao je optuženi Babić.

Slavica Čvoro, braniteljica Radakovića, istakla je kako je njen branjenik 21. augusta 1992. godine bio u pratnji jednog od autobusa u konvoju, ali je rekla da je on išao u svojstvu “sanitetskog radnika”.

“Moj branjenik nije kritičnog dana odvajao muškarce, niti učestvovao u pljačkanju, niti u kasnijem strijeljanju. On je jedino odgovoran za to da je uradio svoj posao najbolje što je mogao, jer su svi putnici iz njegovog autobusa stigli živi i zdravi, što je ovdje i dokazano”, dodala je Čvoro.

Odbrana trećeoptuženog također je naglasila da “svi dokazi upućuju” na to da je Škrbić bio u pratnji konvoja iz Prijedora, ali da se njegov autobus pokvario, nakon čega je “cijeli dan i noć proveo u kvaru sa civilima”.

“Svjedoci Odbrane koji su proveli tu noć u autobusu, saglasni su da ih je Škrbić zaštitio taj dan kada su prišli nepoznati vojnici. Stavivši život na kocku, on im nije dao da uđu u autobus. Samim tim nije mogao biti na mjestu strijeljanja”, rekao je Slobodan Perić, Škrbićev branilac.

Naredno ročište zakazano je za utorak, 14. decembar ove godine, kada će Odbrane preostale dvojice optuženih iznijeti završnu riječ.