Selimović i ostali: Riječi za pamćenje

Živko Malešević, nekadašnji pripadnik Centra službi bezbjednosti (CSB) Banja Luka, ispričao je pred Sudom BiH kako su ga pripadnici Armije BiH (ABiH) zarobili u blizini Bosanskog Petrovca u septembru 1995. godine. Svjedok je rekao da je nakon zarobljavanja prebačen u Fabriku plastike u tom gradu, gdje ga je ispitivao prvooptuženi Selimović.

“Prvo su nas vodili kroz špalir vojske, da dođemo do sobe. Vojnici su udarali – neko šakom, neko nogom… Mene je ispitivao gospodin Mehura, koji mi je prijetio. Imao je pištolj i rekao je: ‘Ili ćeš pričati ili se prekrsti i na livadi te mogu krmci pojesti.’ Te riječi neću zaboraviti”, kazao je svjedok.

Malešević je dodao da je Selimović tokom ispitivanja “dao znak stražaru tako što se počešao po licu”, te napustio prostoriju, nakon čega ga je stražar nekoliko puta udario.

Uz Selimovića i Ružnića, Državno tužilaštvo tereti Emira Mustafića za pomaganje i podstrekavanje zatvaranja civila i pripadnika vojske i policije Republike Srpske u zatočeničke objekte u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu u periodu između februara 1994. i februara 1996. godine.
 
Tužilaštvo BiH smatra da je Selimović bio referent za kontraobavještajne poslove, referent operativca i zamjenik načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa ABiH, Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca istog odjeljenja, dok je Mustafić bio pripadnik Vojne policije Petog korpusa ABiH.

U optužnici se navodi da je Selimović u oktobru 1995. godine fizički i psihički zlostavljao ratnog zarobljenika u Fabrici plastike u Bosanskom Petrovcu, te mu “prijetio ubistvom i zastrašivao ga”.

Svjedok Malešević se prisjetio da je nakon “više od mjesec dana” iz Bosanskog Petrovca vojnim kamionom prebačen u kasarnu “27. juli” u Bihaću, gdje je prenoćio. Narednog dana, kako je rekao, prebačen je u zatvor “Luke” u tom gradu, gdje je ostao do kraja januara 1996. godine, kada je razmijenjen.

“U zatvoru je ispitivanje bilo u ćelijama. Za vrijeme prvog ispitivanja došao je čovjek s kamerom i s njim su bili Mehura i Ružnić, te smo vodili razgovor preko dva sata. Poslije toga nisam više viđao Mehuru, samo je Ružnić dolazio s pisanim pitanjima”, prisjetio se svjedok.

Tokom novembra i decembra 1995. godine, prema Maleševiću, on i drugi zarobljenici srpske nacionalnosti su premlaćivani i vođeni na prinudne radove na područje Bihaća.

“Čuvari su tukli. Sjećam se batina koje smo dobili kada je pao Sanski Most. Ušao je jedan stražar i rekao da idemo u WC, i onda nas je jednog po jednog udarao. Ja sam bio četvrti… To je bilo udaranje, pao sam na zemlju, nakon čega je i skakao u čizmama po meni”, prisjetio se Malešević.

Početkom 1996. godine, kako je kazao svjedok, optuženi Ružnić ponudio mu je da potpiše “izjavu o saradnji” kojom bi se obvezao da će nakon puštanja nastaviti da radi za “Armiju BiH”.

Tužilaštvo BiH tereti Ružnića da je psihološki zlostavljao zatočenike u zatvoru “Luke” u Bihaću tako što ih je prisiljavao da potpišu papire kojima se obvezuju na službu ABiH.

Naredno ročište zakazano je za 15. decembar ove godine.