Kličković i ostali: Izricanje presude 5. novembra

Dževad Muratbegović, tužilac Tužilaštva BiH, rekao je Sudskom vijeću da Optužba nikada nije predlagala Gojku Kličkoviću i Jovanu Ostojiću sporazume o priznanju krivnje, a što tvrde Odbrane optuženih.

“Nemojte vjerovati da je postojao prijedlog za zaključenje sporazuma s Gojkom Kličkovićem na tri godine, a tim prije što se takva kazna za ovo krivično djelo ne može izreći”, rekao je Muratbegović i dodao da Tužilaštvo nije predlagalo sporazum ni s trećeoptuženim Ostojićem.

Sudsko vijeće je, nakon što je saslušalo završne riječi Tužilaštva i Odbranâ, zakazalo izricanje presude za 5. novembar.

Gojko Kličković, Mladen Drljača i Jovan Ostojić terete se za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992. godine na području Bosanske Krupe.

U optužnici stoji da je Kličković tada bio predsjednik Ratnog predsjedništva i komandant Kriznog štaba Srpske opštine Bosanska Krupa, Drljača predsjednik vijeća Privremenog vojnog suda i Komisije za razmjenu zarobljenika u toj opštini, a Ostojić komandant 11. krupske lake pješadijske brigade.

Odbrana prvooptuženog je u završnoj riječi istakla da je raniji tužilac Philip Alcock predlagao sporazum koji bi podrazumijevao kaznu od tri godine zatvora, dok je Odbrana trećeoptuženog kazala da su njima nuđena dva sporazuma – od deset i pet godina zatvora. Navodne prijedloge sporazuma, kako su rekle Odbrane, njihovi branjenici su odbili jer se smatraju nevinima.

“Mogu samo da kažem da mi je jednog dana u pritvor došao Duško Tomić (branilac prvooptuženog, op.a.) i rekao za prijedlog. Tada sam mu kazao da ne želim da razgovaram o tome”, rekao je Gojko Kličković.

Na ovom ročištu Odbrana Ostojića je okončala iznošenje završne riječi, te je branilac Milan Romanić zatražio od Sudskog vijeća da njegovog branjenika oslobodi optužbe.

“Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je Ostojić bio upoznat sa zatvaranjima u Krupi i ni na koji način nije dokazano da je on bilo šta znao i da nije pokrenuo istragu i kaznio počinioce. (…) Nema nikakve sumnje da su se desili stravični zločini početkom augusta i niko razuman to ne može negirati, ali nije van razumne sumnje dokazano da su Lazo i Joja Plavanjac bili pripadnici 11. krupske brigade”, rekao je Romanić.

U optužnici stoji da je izvjesni Joja Plavanjac, tadašnji pripadnik 11. krupske lake pješadijske brigade, početkom augusta 1992. godine, za vrijeme smjene Zdravka Narančića, došao u školu “Petar Kočić”, u kojoj su se nalazili zatvorenici nesrpske nacionalnosti, i tada ubio 11 osoba.

Zdravko Narančić je u augustu 2010. godine dao iskaz u korist Odbrane Ostojića i rekao da su u školu početkom augusta 1992. došli Lazo i Joja Plavanjac, otac i sin, te da je Lazo ubio 11 zatvorenih muškaraca.

Odbrana Ostojića je istakla da trećeoptuženi nije znao da je zločin počinjen jer je bio “jako dobro skrivan”, te da je Tužilaštvo tokom dokaznog postupka za ovu optužbu ponudilo “samo jedan dokaz – neistinito svjedočenje Zdravka Marčete”.

Marčeta, bivši načelnik štaba 11. krupske brigade, u decembru 2008. godine svjedočio je u korist Tužilaštva, te u februaru 2010. godine u korist prvooptuženog. Govorio je o funkcionisanju civilnih i vojnih organa u Krupi i rekao da je Ostojić bio upoznat sa zločinom koji je navodno počinio Joja Plavanjac.

Vijeću se obratio i Ostojić, koji je rekao da mu je žao svih žrtava proteklog rata, a “posebno ovih što su predmet suđenja”, kao i da nikada ljude nije razlikovao na osnovu vjere.