Kličković i ostali: Zločin kao nepoznanica

Kako bi dokazale da trojica optuženih nisu odgovorni za zločine na području Krupe, Odbrane su saslušale preko 90 svjedoka, te u spis uvele oko 500 materijalnih dokaza.

Iznošenje završnih riječi na ovom suđenju zakazano je za 5. i 6. oktobar 2010. godine.

Trojici optuženih Državno tužilaštvo na teret stavlja ubistva, deportacije, mučenja, zatvaranja, prisiljavanja na prinudne radove i druga nečovječna djela počinjena nad nesrpskim stanovništvom tokom 1992. godine u Bosanskoj Krupi.

Prema navodima optužnice, Kličković je u tom periodu bio predsjednik Ratnog predsjedništva i komandant Kriznog štaba Srpske opštine Bosanska Krupa, Drljača predsjednik vijeća Privremenog vojnog suda u Jasenici i Komisije za razmjene zarobljenika, a Ostojić komandant 11. krupske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Odbrane su u martu 2009. godine počele sa izvođenjem dokaza saslušanjem prvooptuženog Kličkovića koji je tokom deset ročišta svjedočio u svoju korist. Kličković je kazao da nije bio upoznat sa zločinima počinjenim u Krupi, već da je za njih saznao iz optužnice, iskaza svjedoka i materijalnih dokaza.

“Kao čovjek mogu reći da je rat zlo i da je učešće u njemu zlo. Prioritetni zadatak nas trojice je bio da se poštede ljudski životi. Što se tiče navoda optužnice, u tome nisam mogao učestvovati niti utjecati na te događaje jer nisam znao da su se desili”, rekao je Kličković.

Nepostojeći brigadni zatvor

U optužnici stoji da su zločini za koje se optuženi terete počeli 21. aprila 1992. godine kada su “srpske snage pod stvarnom kontrolom Gojka Kličkovića” izvršile napad na Krupu i Ostružnicu, koji je trajao nekoliko dana, te rezultirao razaranjem grada, smrću 17 i ranjavanjem 14 osoba.

Ovu tezu Optužbe tokom suđenja su pokušavali osporiti mnogi svjedoci Odbrana, kao i prvooptuženi Kličković, ističući da su napad na Krupu izvršile “muslimanske snage”.

Državno tužilaštvo tvrdi da je u aprilu 1992. godine počelo hapšenje, zatvaranje i zlostavljanje nesrpskog stanovništva u osnovnoj školi u Jasenici. Zatvorenici su odvođeni na ispitivanje pred Privremeni vojni sud, nakon čega su neki zatvarani u školu “Petar Kočić” u gradu Krupi.

Pred Privremenim vojnim sudom zatvorenici su, kako stoji u optužnici, “nasumično” optuživani i osuđivani. O radu tog suda govorili su Dmitar Ciganović, Mirko Orelj i Rajko Kličković, brat prvooptuženog, kazavši da su sudjelovali u saslušavanju zatvorenika u Jasenici i da tada niko nije zlostavljan.

“Nisam bio zvanično član tog suda, ali sam nekoliko dana bio angažovan na uzimanju izjava. Tada smo Orelj, Ciganović i ja saslušali preko 60 osoba koje niko od nas nije prisiljavao da govore ili im prijetio”, rekao je Rajko Kličković.

Radovan Radinović, vještak vojne struke koji je na poziv Odbrane prvooptuženog iznio nalaz i mišljenje, kazao je da u Krupi nije mogao biti formiran zatvor ili logor.

“U okviru brigade je mogao postojati samo centar za prihvat ratnih zarobljenika, ali ne mogu precizno odgovoriti šta su bile škole u Jasenici i Krupi jer nemam dovoljno podataka”, kazao je Radinović.
Zločini počinjeni u krupskoj školi bili su nepoznanica i svjedoku Dušku Stoisavljeviću, bivšem direktoru ove ustanove.

“Ne znam gdje su bili zatvoreni ljudi u Krupi, kao ni čemu je služila škola ‘Petar Kočić’ u tom periodu. (…) Na televiziji sam 1996. godine čuo da je ubijeno 11 zatvorenika u toj školi”, rekao je Stoisavljević.
Većina svjedoka Odbrana je tvrdila da nije znala za stradanje muškaraca u toj školi.

“Naknadno sam saznao da je vojska formirala Privremeni vojni zatvor u školi ‘Petar Kočić’, koji je obezbjeđivala Vojna policija. Za zlostavljanja sam čuo krajem 1992. godine jer su to krili. Čovjek koji je to učinio jeste crna mrlja Podgrmeča”, rekao je Miroslav Vještica, svjedok Odbrana Kličkovića i Drljače, te osumnjičeni za zločine na tom području.

Zločin pod velom tajne

U prvoj polovini augusta 1992. godine, kako stoji u optužnici, izvjesni Joja Plavanjac je došao u školu i ubio grupu zatvorenih muškaraca Bošnjaka.

Odbrane su isticale kako trojica optuženih nisu bili upoznati sa ubistvima tih muškaraca.
Tokom svjedočenja u svoju korist Kličković je osudio počinjeni zločin i rekao da se o njemu nije znalo jer je bio “obavijen velom tajne”.

“Ono što znam o tom događaju saznao sam tokom suđenja i to je mrlja koju niko ne može opravdati. Zajedno s drugom dvojicom optuženih osuđujem takav čin, koji predstavlja kukavičluk”, istakao je prvooptuženi.

Tužilaštvo BiH je na kraju suđenja – u septembru 2010. godine – izmijenilo optužnicu, prema kojoj se ubistva u školi “Petar Kočić” ne stavljaju na teret Kličkoviću, već samo trećeoptuženom Ostojiću.

Ostojićeva Odbrana je saslušala nekoliko svjedoka koji su tvrdili da u tom periodu on nije boravio u Krupi, te da o zločinu nije imao saznanja jer ga “nisu informisali podređeni pripadnici brigade”.

“Nismo tada bili u Krupi jer je komandant išao u Drvar i na Kupres da se razduži s pozicije pomoćnika komandanta za moral u Sedmoj motorizovanoj brigadi VRS-a. Kad smo se vratili, nisam čuo da je Plavanjac nekoga ubio”, rekao je Predrag Bjeljac, zet trećeoptuženog koji je rekao da je bio njegov “lični pratilac” tokom 1992. godine.

Pojedini svjedoci Odbrana su za Plavanjca isticali da je bio pripadnik 11. krupske pješadijske brigade, te da za sudjelovanje u tom zločinu nije nikada bio kažnjen.

Slobodan Kosovac, vještak za vojna pitanja, dajući nalaz i mišljenje na poziv Odbrane trećeoptuženog rekao je da Plavanjac vjerovatno nije bio pripadnik brigade, te da Ostojić nije mogao imati saznanja o hapšenju grupe muškaraca u augustu 1992. godine.

Bezbjedonosna iseljavanja

Nesrpsko stanovništvo koje nije bilo privođeno ili zatvarano u različite objekte, kako tvrdi Tužilaštvo, tokom maja i juna 1992. godine je “u skladu sa pismenom naredbom Gojka Kličkovića prisilno iseljeno” sa područja Bosanske Krupe.

Prvooptuženi Kličković je, pak, kazao da je naredbe za iseljavanje potpisao kako bi se spasilo nesrpsko stanovništvo.

“Zahvaljujući tim evakuacijama, spasili smo mnoge živote dok to ludilo nije prošlo. Što se tiče evakuacije, ne osjećam nikakav teret jer su se svi muslimani danas vratili u svoje domove i zadovoljan sam što niko nije stradao, ali je problem što Srba nema”, objasnio je prvooptuženi.

Svjedoci njegove Odbrane također su kazali da su Bošnjaci iz Bosanske Krupe otišli dobrovoljno „iz bezbjednosnih razloga“.

“Muslimani su 1992. godine otišli, ali to nije bilo protjerivanje, nego iseljavanje. Oni su lijepo iseljeni, a to znači da su mogli da ponesu šta su željeli i da odu gdje su htjeli. Njih niko nije dirao, te su Krupu napustili iz bezbjednosti”, rekao je Petar Keča.

Radomir Lukić, vještak pravne struke kojeg su saslušale Odbrane Kličkovića i Drljače, rekao je da je Srpska opština Bosanska Krupa legalno formirana i da su evakuacije nesrpskog stanovništva u ljeto 1992. godine bile zakonom propisane.

Suđenje Kličkoviću, Drljači i Ostojiću za zločine počinjene na području Krupe trajalo je više od dvije i pol godine. Tužilaštvo optužene tereti za zločine protiv čovječnosti, ratne zločine protiv ratnih zarobljenika, te civilnog stanovništva, dok se Kličkoviću još na teret stavljaju i povrede zakona ili običaja ratovanja.

Optuženi se brane sa slobode uz mjere zabrane, te različite iznose jemstva koje su morali položiti.

Aida Alić je novinarka BIRN – Justice Reporta. [email protected] Justice Report je BIRN-ova sedmična online publikacija.