Selimović i ostali: Prepoznavanje trećeoptuženog

Veljko Radić, svjedok Državnog tužilaštva, rekao je kako ga je tokom zatočeništva u Bihaću više puta ispitivao “bezbjednjak”, te da ga je jedne prilike prilikom saslušanja tukao “stražar Emir”.

“Jednom prilikom sam pismeno ispitivan i tada je od mene traženo da kažem gdje sam bio, šta sam radio i da opišem zatvor u Kamenici. (…) U hodniku gdje smo još jedan zatvorenik iz Drvara i ja odgovarali na ta pitanja, maltretirao nas je stražar Emir koji ima heravo oko. Ime sam čuo kad ga je jedna žena pozdravila dok smo istovarali neke prozore”, kazao je Radić.

Za pomaganje i podstrekavanje zatvaranja pripadnika vojske i policije Republike Srpske, kao i civila, u zatočeničke objekte u Bihaću, Cazinu i Bosanskom Petrovcu od februara 1994. do februara 1996. godine, Tužilaštvo BiH smatra odgovornim Mehuru Selimovića, Adila Ružnića i Emira Mustafića.

Prema navodima optužnice, Selimović je bio referent za kontraobavještajne poslove, referent operativca i zamjenik načelnika Odjeljenja službe vojne bezbjednosti Petog korpusa Armije BiH (ABiH), Ružnić pomoćnik komandanta za poslove bezbjednosti i referent operativca istog odjeljenja, dok je Mustafić bio pripadnik Vojne policije Petog korpusa ABiH.

Svjedok je prije zatvaranja u Bihaću bio zatočen i u različitim objektima u Jasenici i Bosanskoj Krupi, gdje je, kako je objasnio, trpio fizička maltretiranja.

“Tukli su me što imam kosu kao predsjednik – Radovan Karadžić. (…) U Krupi su mi dali češalj da se češljam da ne ličim na njega”, prisjetio se Radić, koji je rekao da je zarobljen na tom području 10. septembra 1995. godine.

Drugi svjedok Tužilaštva, Ivo Marić, zarobljen je u oktobru 1995. godine u okolini Sanskog Mosta, nakon čega je tri dana proveo u “vojnoj bazi” u tom gradu, zajedno sa zatočenim civilima.

“Tu je bilo žena i starijih ljudi u ćelijama u Sanskom Mostu. Ja sam spavao tri dana na hodniku. (…) Koliko znam, niko nije tučen od tih ljudi. To su sve bili civili”, rekao je Marić.

Nakon Sanskog Mosta, Marić je prebačen u kasarnu “Željava” u Bihaću, gdje je “mnogo puta ispitivan” od “bezbjednjaka s brkovima” i prilikom čega je fizički maltretiran.

“Uvijek sam odgovarao pismeno. Isprva me nisu tukli, a kasnije jesu jer su saznali da mi je sin u srpskoj vojsci. (…) Uvijek su me tukla dvojica. Bezbjednjak im nije govorio ni da me tuku ni da ne tuku. Imali su kasetofon i puštali su muziku da se ne čuje kad me udaraju”, rekao je Marić plačući.

Prilikom unakrsnog ispitivanja Odbranâ, kao “bezbjednjaka s brkovima” svjedok je na fotografiji prepoznao izvjesnog Ibrahima Pašića.

Suđenje se nastavlja 22. septembra 2010. godine.

D.S.