This post is also available in: English
Velimir Kenjić, svjedok Odbrane Radoja Lalovića, bio je do aprila 1992. godine na redovnom odsluženju zatvorske kazne na Kuli. Prema njegovom iskazu, 6. aprila te godine svim zatvorenicima je rečno da su slobodni.
“Trebao sam da budem u zatvoru još možda do maja i onda da idem na uslovni otpust. Međutim, 6. aprila 1992. godine je došao dežurni Ranko Tešanović i svim osuđenicima rekao da mogu ići kući. Kako meni ne bi propalo to vrijeme do uslovnog otpusta, javio sam se Vladi Vasiljeviću, koji je bio električar i rekao mi je da dođem da hranimo kokoši”, ispričao je svjedok.
Kenjić je ostao u zatvoru na Kuli, koji je, kako smatra Tužilaštvo BiH, 1992. godine funkcionisao kao zatočenički logor za civile nesrbe. Svjedok se prisjetio grupe koja je dovođena na rad u bravarsku radionicu.
“Pomagali su nam pritvorenici u radionici, njih četiri ili pet. Znam da su dobivali doručak, marendu, ručak i večeru. Marendu su dobivali dok su bili u radionici. Nekad je to bila salama, nekad konzerva, narezak ili slično”, kazao je Kenjić, istaknuvši da se ne može sjetiti kada su pritvorenici radili.
Za prisilna zatvaranja, držanje u nehumanim uslovima i prisiljavanje na rad, pred Sudom BiH terete se Radoje Lalović i Soniboj Škiljević.
Prema optužnici, Lalović je do kraja 1992. godine bio upravnik na Kuli, a Škiljević njegov zamjenik, da bi od decembra 1992. do kraja 1995. godine i sam obavljao funkciju upravnika.
Drugi svjedok Odbrane bio je Fadil Kreho, upravnik Kazneno-popravnog doma na Kuli do aprila 1992. godine.
“Otišao sam kući za vikend i nisam se više mogao vratiti na Kulu. Nisam odlazio gore nekad do kraja aprila ili u maju 1992. godine, kada sam otišao ali mi nisu dali da uzmem svoje lične stvari”, kazao je svjedok te dodao da je na Kuli zatekao stare radnike, ali i neke nove.
Kreho je kazao da ne zna šta se dešavalo na Kuli, niti ko je bio upravnik. Također je dodao da su predratni zatvorenici, tokom izdržavanja kazne, radili “u kamenolomu, ugostiteljstvu, trgovini, na farmi koka nosilja i slično”, ali su za to dobijali materijalnu naknadu.
Nastavak suđenja zakazan je za 10. septembar 2009. godine.
