Dajući iskaz na suđenju za zločine u Kalinoviku, Milan Veletić, bivši komandant pozadinskog obezbjeđenja i dodatni svjedok Tužilaštva BiH, nije mogao odgovoriti na pitanje kako se zvala jedinica kojoj je pripadao i od koga je tačno dobivao naredbe iz “komande u ‘Gornjem logoru’”.
Svjedoka Veletića je – zbog promjena u odnosu na iskaz koji je ranije dao Tužilaštvu – tužilac Munib Halilović upitao da li je u međuvremenu “razgovarao s nekim”, dok je Mira Smajlović, članica Sudskog vijeća, kazala svjedoku ne daje kompletne odgovore.
“Sebi ste odredili informacije koje dozirate i ne idete iza tog limita”, rekla je Smajlović.
Veletić je svjedočio na suđenju Ratku Bundalu, Neđi Zeljaji i Đorđislavu Aškrabi, koji se terete za zločin protiv čovječnosti počinjen tokom 1992. i 1993. godine na području Kalinovika.
U optužnici stoji da je Bundalo u tom periodu bio komandant Taktičke grupe Kalinovik, Zeljaja komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u tom gradu, a Aškraba “osoba koja je nadzirala logor ‘Barutni magacin’”.
“Poznato mi je, naravno, kao i svim građanima Kalinovika, da su civili bili u osnovnoj školi i objektu ‘Barutni magacin’. U školi mislim da je bila rezervna policija, a u ‘Barutnom’ su bili pod ingerencijom vojske. Postojala je neka straža”, kazao je Veletić.
U optužnici stoji da su muškarci, žene i djeca tokom 1992. i 1993. godine zatvarani, između ostalog, u Osnovnu školu “Miladin Radojević” i logor “Barutni magacin” u Kalinoviku. Žene i djeca su razmijenjeni, dok je većina muškaraca odvedena iz logora početkom augusta 1992. godine i ubijena na različitim lokacijama na području Kalinovika i Foče.
“Pripreme i distribucija hrane za te ljude vršena je iz mog resora. Taj zadatak sam dobio kao zaključak komande na jednom od sastanaka”, rekao je Veletić i dodao da je sastancima u komandi prisustvovalo više osoba, među kojima i “pukovnik Bundalo”.
Ovaj svjedok je dodao da je “možda u prvoj polovini augusta 1992. godine”, također na jednom od sastanaka, dobio informaciju da ne distribuira hranu u “Barutni magacin”.
“Sve značajnije promjene, povećanje ili smanjenje hrane, dobivao sam na tim sastancima. Ne znam ko je donio tu odluku i nisam imao prilike da vidim zatvorenike. Oni nikad nisu dolazili na rad u naš resor”, kazao je Veletić.
Svjedok Veletić je, odgovarajući na pitanje Stanište Gluhajića, predsjedavajućeg Sudskog vijeća, rekao da on nije mogao odobriti odvođenja muškaraca iz “Barutnog magacina” na obavljanje radova krajem jula 1992. godine, kako se navodi u Knjizi izlazaka iz tog logora.
“Nisam mogao izdati takvo nešto jer nije bilo u mojoj ingerenciji. Zna se ko je mogao da naredi, ali ja ne znam ko je ta osoba”, objasnio je Veletić.
Svjedok Veletić je nekoliko puta ponovio da nije siguran ko mu je izdavao naredbe za obavljanje poslova u jedinici kojoj je pripadao, te da sa sigurnošću ne može potvrditi da li je ta osoba “pukovnik Bundalo”. Također je kazao da se njegovi iskazi “suštinski ne razlikuju”, te da ne zna koje nacionalnosti su bili ljudi zatočeni u Kalinoviku, “mada je siguran da je riječ o civilima”.
Nastavak suđenja zakazan je za 31. august 2009. godine.
