Mandić: Iznošenje žalbe bez optuženog

Momčilo Mandić drugi put nije došao na ranije zakazano ročište, na kojem je Tužilaštvo BiH iznijelo žalbu na nepravosnažnu oslobađajuću presudu.

Mandić nije došao ni 10. juna ove godine jer mu, kako je rečeno, nije uručen poziv na adresu koju je imao Sud. U međuvremenu je Sudu dostavio adrese u BiH i Srbiji, i na jednu od njih primio poziv.

Međutim, Mandićev branilac Refik Serdarević tvrdi da optuženi nije pristupio zbog “zdravstvenih razloga”.

Mandić je 2007. godine nepravosnažno oslobođen optužbi da je 1992. godine, kao “ministar pravde tadašnje Srpske Republike BiH”, bio odgovoran za “osnivanje i funkcioniranje” kazneno-popravnih institucija u Sarajevu i Foči, te da je 5. aprila 1992. predvodio napad srpskih snaga na Centar za obuku kadrova Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike BiH u Sarajevu.

Tužilac Behaija Krnjić smatra da je pri izricanju presude došlo do “pogrešnog i nepotpuno utvrđenog” činjeničnog stanja i do “bitnih povreda odredbi krivičnog postupka”.

Presudu je ocijenio “manjkavom i pravno neodrživom”, te zatražio da se preinači i da se Mandić proglasi krivim i osudi na kaznu dugotrajnog zatvora, ili da se postupak vrati na početak.

“Presuda je donesena na osnovu manjeg broja – po mišljenju Tužilaštva – irelevantnih dokaza”, ocijenio je Krnjić.

Tužilac je također rekao da je prvostepeno vijeće dovelo presudu u “apsurdnu protivrječnost” zaključkom da se napad na Centar za obuku kadrova MUP-a u Sarajevu nije desio tokom oružanog sukoba u BiH.

“Zašto Sudsko vijeće smatra da je sukob počeo 6. aprila, ostaje nejasno. Vijeće ne čini nikakve napore da to pojasni, jer kroz iskaze svih saslušanih svjedoka proističe da je napadom na školu na Vracama započeo sukob u gradu”, tvrdi tužilac, koji smatra da je napad bio 5. aprila 1992. godine.

U presudi stoji i da Vijeće nije van razumne sumnje moglo zaključiti da je Mandić u aprilu 1992. bio zamjenik ministra unutrašnjih poslova tadašnje Srpske Republike BiH. I to tužilac smatra pogrešnim zaključkom.

“Iz svih izdvojenih dokaza, jasno je da je Mandić, kao kadar SDS-a (Srpske demokratske stranke), na sve načine radio da razbije tadašnje Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike BiH, za šta je imao nalog Radovana Karadžića. Isti taj Mandić, svojom depešom od 1. aprila, koja je poslata svim stanicama MUP-a, govori o uspostavljanju Srpske Republike BiH, i da od tog momenta svi srpski kadrovi unutar MUP-ova pripadaju Srpskoj Republici”, pojasnio je tužilac.

Karadžić, bivši predsjednik SDS-a i nekadašnji predsjednik Republike Srpske, pred Haškim tribunalom čeka početak suđenja.

Tužilaštvo se žalilo i što se Vijeće “nijednom riječju” nije izjasnilo o iskazima “preko 50 svjedoka”, od kojih su neki, smatraju, govorili o Mandiću kao “jedinom komandantu napada na Centar za obuku”.

“U presudi samo stoji da su radnje optuženog prema jednoj od žrtava ‘neznatne’, i nema daljeg obrazloženja. Dakle, možemo zaključiti da je Sudsko vijeće odlučilo pokloniti vjeru Mandiću, a ne žrtvama, i jasno je da ovdje, kao na mnogim drugim mjestima, žrtve postaju izvršioci, a ne optuženi”, kazao je tužilac.

Govoreći o drugoj tački optužnice, prema kojoj se Mandić tereti za zločine počinjene u kazneno-popravnim institucijama u Sarajevu i Foči, tužilac je naglasio da “izvedeni dokazi potvrđuju da je optuženi znao za dešavanja u institucijama, i čak svojim radnjama podsticao neke od počinjenih zločina”.

Nastavak iznošenja žalbe je 9. jula 2009. godine.