This post is also available in: English
Nada Gavrić, koja se do 1992. zvala Nađa Kurtagić, ispričala je u sudnici kako Gorana Viškovića poznaje od 1974. godine, ustvrdivši da ju je on tokom ratnog perioda “često posjećivao, da upita za djecu i pomogne”.
“Moj suprug je preminuo malo prije rata, i ostala sam s dvoje djece. Goran je često dolazio kod malog, mog sina, i oni bi nešto pričali. Jedan dan, Goran ga je pokupio i odvezao do Kriznog štaba u Vlasenici. Kada su se vratili, vidjela sam da je Goran donio papir na kojem piše da mali može da šiša u našoj radnji građanstvo i vojsku. Taj papir nas je baš puno spasio”, kazala je svjedokinja Gavrić.
Viškovića, bivšeg pripadnika Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS), Državno tužilaštvo tereti, skupa s Predragom Bastahom, bivšim pripadnikom rezervnog sastava policije, za učešće u hapšenju, zatvaranju, protjerivanju i ubistvima Bošnjaka u Vlasenici.
Kako je kazala svjedokinja Gavrić, u Vlasenici je živjela “cijeli tok rata i nikada nije bilo problema”.
“Mi nismo imali upade. Neki su muslimani imali, to sam čula, ali mi nikakvih problema nismo imali tokom cijelog rata. Većina njih je i izbjegla, pa čak i prije početka sukoba. Ja sam 1992. godine u septembru s djecom odlučila, pošto mi ostajemo – predali smo zahtjev u stanici policije da promijenimo ime. To smo mi sami uradili, bez ikakvih pritisaka”, pojasnila je Gavrić.
Odgovarajući na pitanja u vezi s Viškovićem, ona je ispričala kako je drugooptuženog viđala u radnji “Trgoprom”, kada je “svraćao i donosio pomoć za narod”.
“Uvijek kada bi došao, bio je razgovor, kako sam ja i kako su djeca, ma to je stotinu puta bilo tokom rata”, kazala je Gavrić i dodala da nikada nije čula da je Višković učestvovao u zločinima nad Bošnjacima u Vlasenici tokom 1992. godine.
Drugi svjedok Odbrane, Slavko Novaković, ispričao je Sudu kako je do 1991. bio sekretar Skupštine opštine Vlasenica, a od maja do septembra 1992. godine radio je “kao komandir vojske na punktu na izlazu iz grada”.
“U moje vrijeme, kada sam radio kao sekretar u Opštini, došlo je do velikog narušavanja mađunacionalnih odnosa u vrijeme predizborne kampanje 1990. godine. Atmosfera straha je konstantno postojala, osjetio se raskol među ljudima koji izaziva neizvjesnost, a onda su počela govorkanja o pripremama raznim i podjeli oružja”, pojasnio je Novaković.
Prema njegovom iskazu, od 1. maja 1992. godine radio je na “kontroli odlazaka i dolazaka stanovništva” na zajedničkom punktu vojske i policije u Vlasenici.
Tokom boravka na punktu, nastavio je Novaković, vidio je da “veliki broj muslimana odlazi s potvrdama iz Opštine”.
“Oni koji su ostali dobivali su humanitarnu pomoć, isto kao i Srbi. Gorana Viškovića poznajem dobro, a po izbijanju rata sam ga viđao na mjestima gdje se dijelila humanitarna pomoć. On nije sam dijelio, ali je odlazio na ta mjesta podjele, jer su određeni pojedinci zloupotrebljavali tu pomoć da bi nešto ušićarili, pa je vojska i policija to sređivala. Goran je na tim mjestima nekoliko puta bio prisutan”, dodao je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za četvrtak, 9. juli 2009. godine.
