Kovać: Sin u ulozi svjedoka

Sin Ante Kovaća, Dejan, svjedočio je u korist Odbrane rekavši da nije mogao ni pretpostaviti da će njegov otac biti uhapšen jer je “uvijek imao korektan i zaštitnički odnos prema Bošnjacima”. Također je rekao da je “cijeli Vitez” bio šokiran njegovim hapšenjem.

Dejan je rekao da je 1993., kada su počinjeni zločini koji se tretiraju optužnicom, imao 14 godina.

Državno tužilaštvo tereti Antu Kovaća, kao bivšeg zapovjednika Brigadne vojne policije Viteške brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), za sudjelovanje u hapšenju i zatvaranju Bošnjaka u objekte na području općine Vitez.

U optužnici se također navodi da je Kovać tokom 1993. godine silovao svjedokinje A i B. 

Sin optuženog je u sudnici kazao i da je njegov otac početkom rata mobiliziran u vojsku HVO-a, te je radio u sklopu “neke vojne policije” ispred kinosale u Vitezu.

“Išao sam u školu blizu i svaki dan sam svraćao, ali se nisam zadržavao. Sjećam se da je s kolegama stajao ispred vrata u salu. Nosio je maskirnu uniformu, šarenu – klasičnu HVO, ali kući nikada nije nosio oružje”, dodao je Dejan Kovać.

Prema njegovom iskazu, sukobi između HVO-a i Armije BiH u Vitezu su počeli u aprilu 1993. godine, dok se veliki broj Bošnjaka “sakrivao po kućama na hrvatskoj strani”.

“Čak je u našoj kući bilo par porodica Bošnjaka. Mi kao djeca nismo pravili nikakavu razliku i igrali smo se. U kući malo niže naše, bilo je još više tih porodica. Otac je uvijek bio jako korektan prema njima i branio ih, jer je bilo grupa nekih koji su maltretirali te ljude”, kazao je Dejan Kovać.

Ovaj svjedok je također ispitivan o njegovim saznanjima o zaštićenim svjedokinjama A i B, koje su iskaz dale u korist Tužilaštva na zatvorenim sjednicama, ali je javnost s tog dijela bila isključena.

Na ovom ročištu svoj nalaz i mišljenje dala je i vještakinja neuropsihijatrica Alma Bravo-Mehmedbašić, koja je po nalogu Tužilaštva obavila vještačenje zaštićene svjedokinje B.

Vještakinja je Sudskom vijeću kazala da je nakon psihološkog intervjua i pregleda svjedokinje B, i psihološkog testiranja za registrovanje posljedica psihološke traume, došla do zaključka da svjedokinja B boluje od “izuzetno teške forme posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP)”.

“Utvrdili smo da je usljed katastrofičnog doživljaja izvan uobičajenog ljudskog iskustva, kod ove osobe došlo je do izuzetno izraženih simptoma PTSP-a. Usljed dugog trajanja ovog poremećaja, došlo je već sada do pada kompletne mentalne efikasnosti i funkcionalnosti, tako da smo preporučili hitno liječenje u nekom od centara za mentalno zdravlje”, pojasnila je Bravo-Mehmedbašić.

Na upit Tužilaštva da li su simptomi koje ispoljava svjedokinja B uobičajeni za žrtve silovanja, vještakinja je kazala da su oni “upravo uobičajeni za žrtve seksualne torture”.

Naredno ročište zakazano je za petak, 26. juni 2009. godine.