Bundalo i ostali: Preventivno zatvaranje

Tokom drugog dana svog svjedočenja, vještak Odbranâ Radovan Radinović je rekao da je “Barutni magacin” bio “privremena pritvorska jedinica”, a ne logor, kako su ga nazivali svjedoci Tužilaštva.

“Nema nijednog drugog argumenta koji bi upućivao na drugi zaključak izuzev da je to privremena pritvorska jedinica. Iako je za te zatočenike, nažalost, bio trajne namjene. U njemu su vladali nehumani uslovi, ali nisu ni u logoru ljudi pod otvorenim nebom”, kazao je Radinović tokom unakrsnog ispitivanja.

Vještak Radinović je rekao da je “Barutni magacin” osiguravala straža u kojoj je optuženi Đorđislav Aškraba bio “razvodnik, a ne komandir”.

Tužilaštvo BiH tereti Đorđislava Aškrabu, zajedno s Ratkom Bundalom i Neđom Zeljajom, za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Kalinovika tokom 1992. i 1993. godine. Od 7. jula do 5. augusta 1992. godine, kako stoji u optužnici, Aškraba je “rukovodio” logorom “Barutni magacin”, u kojem su bili zatočeni muškarci bošnjačke nacionalnosti.

“Ne postoji dokument u kojem se navodi da je Aškraba komandir straže. On je razvodnik koji se može obratiti svojim nadređenima. Razvodnik je inače osoba koja je rukovodilac u jednom dijelu”, kazao je vještak, zaključivši da je Aškraba “prvo ime u straži ‘Barutnog magacina’”.

Vještak je pojasnio da je uloga stražara u “Barutnom magacinu” bila da “čuvaju pritvorenike od neovlaštenog ulaženja u objekat i neovlaštenog izvođenja iz objekta”.

“Ne mogu tvrditi da li su zatvoreni u ‘Barutnom magacinu’ bili civili jer se nije moglo znati da li su pripadali nekoj formaciji. To što neko nije u uniformi ne znači da nije vojnik. Granicu između civila i vojnika je vrlo teško povući”, kazao je Radinović, dodavši da su ti zarobljenici bili stavljeni u funkciju “ratnih zarobljenika”.

Tužilac Munib Halilović je pitao vještaka odakle mu podaci da se za te zatvorenike sumnjalo da su pripadnici “muslimanskih oružanih snaga”. On je objasnio da su to “podaci iz izvještaja Stanice javne bezbjednosti”, ali da su uz to “možda uhapšeni kako ne bi postali pripadnici tih jedinica”.

Vještak tvrdi da optuženi Aškraba “nije mogao ni sumnjati” da će zatvorenici koji su odvođeni iz “Barutnog magacina” biti pobijeni. Pojasnio je da su stražari mislili da se zatvorenici odvode na razmjenu, “što je sasvim prirodno”.

Nakon što je tužilac rekao da se u tom vremenu odvijala borba na lokalitetu Rogoj, vještak je kazao da je “razmjenu moguće organizirati i u vrijeme trajanja borbe jer se ne bore isti ljudi koji organiziraju razmjenu”.

Vještak je zaključio da su komandu nad “Barutnim magacinom” držale “vojne jedinice i da je riječ o vojnom objektu”.

U optužnici se navodi da je “Barutni magacin” bio pod komandom Ratka Bundala, komandanta Taktičke grupe Kalinovik.

“I Aškraba je bio otkomandovan od policije ka vojsci. To se vidi iz dokumenta koji je potpisao Boško Govedarica, načelnik Stanice javne bezbjednosti Kalinovik, a koja se odnosi na period od 7. jula do 7. augusta 1992. godine. Navodi se i da će biti komandir straže obezbjeđenja, iako nemamo potvrdu da ga je vojska prihvatila za tu poziciju”, kazao je Radinović.

Tokom unakrsnog ispitivanja Radinović je istakao da kada komandant nije u mogućnosti da obavlja funkciju, preuzima je načelnik štaba. Za to, kazao je svjedok, ne mora postojati naredba.

Zatvorenike je u “Barutni magacin”, rekao je Radinović, dovodila policija, ali tvrdi da “ne zna ko ih je pritvarao”.

Nastavak suđenja zakazan je za utorak, 23. juni 2009. godine.