This post is also available in: English
Husein Jakupović, svjedok Tužilaštva BiH, jedan je od civila koji su 21. augusta 1992. godine preživjeli strijeljanje na Korićanskim stijenama. Preživio je tako što je skočio niz stijenu kada je počela pucnjava.
“Srpski vojnici su nam naredili da iziđemo iz autobusa i dva po dva stanemo uz stijenu. Malo kasnije su nam naredili da kleknemo na koljena uz ivicu provalije. Par minuta smo klečali, a onda je počela pucnjava. Ljudi su padali u provaliju. Ja sam skočio niz stijenu…”, prisjetio se Jakupović.
Tužilaštvo BiH tereti Damira Ivankovića, Zorana Babića, Gordana Đurića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije, za učešće u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama počinjenom 21. augusta 1992. godine.
“Osjetio sam da neko udara u mene, nisam vidio ko. Bio sam zaglavljen u stijeni, ukliješten. To je bilo oko pola pet popodne. Ostao sam cijelu noć u stijeni, ljudi su dolje padali. Čulo se da ima još živih, pa je srpska vojska, koja je većinom bila u šarenim uniformama, bacala bombe i pucala s litice provalije”, kazao je svjedok.
Uz pomoć kaiša koji je imao na pantalonama, svjedok se, kako je rekao, spustio sa stijene do nekog žbunja. Tu je, tvrdi, vidio “gola tijela” osoba za koje smatra da su ubijene ranije, jer “niko iz naše grupe nije tjeran da skida odjeću”.
“Iz žbuna, povukao sam se do vode i stao ispod nekog kamena. Tada sam čuo kako srpska vojska govori da fali jedan ili dva. Pretpostavljam da su nas brojali. Sutradan je ponovno došla srpska vojska i sišli su dolje kod tijela. Skupljali su ih na gomilu, vidio sam dim i osjetio miris”, kazao je svjedok.
Kad je vojska otišla, svjedok je, kako je ispričao, krenuo kroz šumu te je hodao par dana, nakon čega su ga uhapsila dvojica srpskih vojnika i odvela u “komandu”.
“Predstavio sam im se kao Mladen Bogdanović. Došao je jedan kapetan, kojem ne znam ime, i istjerao onu dvojicu vojnika. Njemu sam rekao pravo ime, ali nisam ispričao da sam preživio strijeljanje. Mislim, da sam rekao istinu, da bi me ubili”, kazao je svjedok.
Jakupovića su onda predali vojnicima, koji su ga provocirali te odveli “u neku kuću na Vlašiću”, gdje je, kako je kazao, premlaćen. Dan kasnije je odveden u Banju Luku i zatvoren “u prostorije tadašnje policije”, gdje je ostao dva i po mjeseca, nakon čega je oslobođen.
Jakupović je uhapšen 24. maja 1992. godine u selu Kevljani, općina Prijedor. Prije priključenja konvoju bio je u logorima Omarska i Keraterm.
Jakupović se nakon rata nije vratio svojoj kući i danas živi u Norveškoj.
Borislav Herceg, drugi svjedok Tužilaštva BiH na ovom ročištu, također je bio u konvoju, ali ne među muškarcima koji su izdvojeni za strijeljanje. Kako je rekao, u osiguranju konvoja bili su pripadnici interventnog voda.
“U tom vodu je bilo naoružanih civila, rezervne milicije, vojske u šarenim uniformama…”, kazao je Herceg.
Svjedok se također prisjetio kako su civili iz konvoja opljačkani na jednom od stajališta na putu kojim se kolona kretala. Herceg je konvoj napustio na Vlašićkom platou odakle je nastavio pješke u pravcu Travnika.
Nastavak suđenja zakazan je za 23. juni 2009. godine.
