Đukić: Presuda 12. juna

Novak Đukić i njegova Odbrana iznijeli su završne riječi, u kojima su istakli kako smatraju da Tužilaštvo BiH nije uspjelo dokazati da je optuženi 25. maja 1995. godine naredio granatiranje Tuzle.

Iako je zakonski rok za izricanje presude najviše tri dana nakon iznošenja završnih riječi, Sudsko vijeće je saopćilo da će presuda biti objavljena za deset dana, 12. juna 2009. godine.

“Vijeće smatra da bi u ovoj situaciji bilo neozbiljno kada bismo tako olako i tako brzo donijeli odluku”, kazao je Darko Samardžić, predsjedavajući Sudskog vijeća.

Đukić je, kao bivši komandant Taktičke grupe (TG) Ozren Vojske Republike Srpske (VRS), optužen da je u maju 1995. godine naredio artiljerijskom vodu koji mu je bio potčinjen da iz topova kalibra 130 mm granatira Tuzlu. Jedan projektil je pao u dio grada zvani Kapija, te je tada poginula 71 osoba, a više od stotinu je ranjeno.

“Tužilaštvo nije dokazalo da je naredba za to data, niti o tome postoji neki pismeni trag. Zaključak izvode iz pravila komandovanja. Mogućnost samoinicijativnog ispaljivanja Tužilaštvo nije ni uzelo u obzir. Tužilaštvo pokušava da dokaže postojanje te naredbe s namjerom da se izvrši odmazda zbog NATO bombardovanja”, kazao je Milenko Ljubojević, branilac optuženog.

Ljubojević se posebno osvrnuo na nalaz vještaka balističara kojeg je Tužilaštvo saslušalo tokom dokaznog postupka, a koji je kazao da je granata koja je pala na Tuzlu bila kalibra 130 mm, te da je ispaljena s planine Ozren. Zbog rekonstrukcije koju je vještak sam provodio prilikom izrade ovog nalaza, Odbrana smatra da je ovaj dokaz nezakonit.

“Oni nisu utvrđivali osnovne aspekte istine, nego su tražili krivce. U vještačenju nisu dati nikakvi konkretni dokazi. Oni se nisu striktno držali činjenica. Postoji opravdana sumnja da su prilikom izrade nalaza imali unaprijed definisane okvire događaja”, kazao je Ljubojević.

U drugoj tački optužnice Đukiću se stavlja na teret da je 28. maja 1995. godine izdao naredbu za ispaljivanje devet artiljerijskih projektila na Tuzlu.

“Za tačku 2 Tužilaštvo nije ponudilo nijedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je optuženi naredio granatiranje taj dan. Odbrana je tražila vještačenje za to, ali naš vještak je rekao da nije bilo dovoljno materijala. Tužilaštvo nije ni pokušalo da taj zadatak dâ vještaku. Mišljenja smo da je odluka za tačku 2 donesena kad su vidjeli da dokazi za tačku 1 nisu dovoljni”, kazao je branilac.

Završnu riječ iznio je i sam optuženi, koji je kazao da kao komandant TG-a nije imao “disciplinsku i personalnu nadležnost” nad artiljerijskim vodom. Također je ispričao da se topovi 130 mm nisu često koristili jer je “stalno insistirao na uštedi materijalno-tehničkih sredstava”.

“Ja sam 29. aprila 1995. godine naredio da se napiše zapovijest za odbranu. Tu je zadatak TG-a da brani teritoriju i štiti civilno stanovništvo. Nijednoj brigadi nisam dao zadatak izvođenja ofanzive. U toj naredbi je regulisana i upotreba topova 130 mm, koja se treba izvoditi samo po odobrenju komandanta TG-a i služi isključivo za vatrenu podršku jedinicama”, kazao je Đukić.

Optuženi je kazao da u maju 1995. godine nije bilo dejstava snaga NATO-a na TG, te da odmazda “ne može imati nikakve veze s radnjama koje mi se stavljaju na teret”.

Veliki dio završne riječi Đukić je posvetio analizi nalaza vještaka Tužilaštva, nazivajući neke dijelove “čistom izmišljotinom”, dok je, prema njegovom mišljenju, čitav nalaz “nezakonit”.

“Poznato je da rekonstrukciju u toku suđenja provodi vijeće koje sudi. Rekonstrukcija vještaka je u suprotnosti sa zakonom, pa se postavlja pitanje o zakonitosti cijelog postupka. Fotografije koje je koristio ovaj vještak imaju naljepke preko s tekstom, čime su pokriveni mnogi detalji i tragovi na njima”, kazao je Đukić, koji je i sam proveo analizu fotografija sačinjenih na Kapiji u maju 1995. godine.

Na kraju je optuženi istakao kako je u potpunosti bio “u toku vođenja istrage” protiv njega, ali je odlučio da ostane u BiH i “suoči se sa onim što mu se stavlja na teret”.

“Cilj mi je da raščistim ovo i pomognem svojoj porodici, ovom Sudu i porodicama stradale djece. Žao mi je porodica stradalih i iz poštovanja prema njima ostao sam. Napatio sam svoju porodicu, koja je ostala uz mene jer znaju da to nedjelo nije moje. Poručujem: pametni ljudi bi trebali spriječiti novi požar na zgarištu nečijih igrarija iz devedesetih godina”, završio je Đukić.