Kondić i ostali: Pozivi na informativne razgovore

Lazo Kričković, svjedok Tužilaštva BiH i bivši pripadnik Odjeljenja policije u Sanici, na suđenju za zločine počinjene u Ključu govorio je o svom sudjelovanju u privođenju muškaraca na informativne razgovore, te hapšenju Mamera Pehadžića, za kojeg je kasnije “čuo” da je nestao.

“Sjećam se da smo privodili ljude na razgovore, mada ne znam zašto, ali naredbe sam dobivao od komandira Milana Tomića. Prvi je priveden Suvad Medić, bivši policajac, kojeg je Tode Gajić odveo u Ključ, i ne znam šta se desilo dalje s njim”, kazao je Kričković.

Ovaj svjedok je dodao da su privođeni samo Bošnjaci, koje su saslušavali pripadnici Krim-policije iz Ključa, da bi potom pojedine odvodili u Ključ.

Za zločine počinjene u Ključu tokom 1991. i 1992. godine terete se Vinko Kondić, Boško Lukić i Marko Adamović. U optužnici se navodi da su od maja do augusta 1992. godine pripadnici vojske i policije vršili pretres sela i naselja na području općine Ključ, a između ostalog i Sanice, te “intenzivno i protivzakonito” hapšenje bošnjačkog stanovništva.

U optužnici dalje stoji da su od maja 1992. do aprila 1994. godine vojska i policija upadale, između ostalog, u Biljane, Botonjiće, te Gornji i Donji Budelj, te vršile premlaćivanja, zastrašivanja, pljačku i ubistva bošnjačkog stanovništva.

“Sjećam se da je vojska dovela oko 30 ljudi  iz Gornjeg i Donjeg Budelja u školu u Sanicu, i tu sam zajedno s drugim policajcima bio zadužen na njihovom obezbjeđenju. Naredni dan, ne znam tačno kada, odvezeni su autobusima”, rekao je Kričković i dodao da je oko deset starih i iznemoglih tada pušteno na slobodu.

Kričković je kazao da je u junu ili julu 1992. godine čuo da je u Biljanima ubijeno oko 150 osoba, te da mu je komandir Tomić rekao da se “to nije smjelo desiti”.

U optužnici stoji da je 10. jula 1992. godine, na području Donjih Biljana, Domazeta, Botonjića, Brkića i Jabukovica, policija učestvovala u hapšenju i ubistvu najmanje 219 muškaraca Bošnjaka.

Zbog zločina počinjenih u Biljanima, pred Sudom BiH pravomoćno je osuđen Marko Samardžija, na sedam godina zatvora.

Ovaj svjedok je kazao i da je, ne preciziravši kada, priveo Mamera Pehadžića u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Ključ jer njegovo ime nije bilo na potvrdi o kretanju koji je imala njegova majka.

“U policiji sam zatekao Milana Tomića, koji je tada već prešao u Ključ, i kazao mu da sam doveo Pehadžića jer me je ranije slao da ga privedem, ali nije ga bilo. Tada je došao i Gajić, koji je rekao da Mamer mora tu ostati”, rekao je Kričković.

Svjedok je dalje objasnio da je u SJB-u Ključ vidio i Peru Mihića, ali ne i Samira Pehadžića.

Na ročištu održanom 20. maja 2009. godine, u korist Tužilaštva svjedočila je majka Mamera i Samira Pehadžića, koja je ispričala kako su Lazo Kričković i izvjesni Pero Mihić uhapsili dvojicu njenih sinova i odveli ih u SJB Ključ. Tokom svjedočenja je rekla da ih je tada posljednji put vidjela.

Nastavak suđenja zakazan je za srijedu, 27. maj 2009. godine.