Članak

Kličković i ostali: Emotivna i eksplozivna reakcija

26. Maja 2009.03:14
Nakon četiri ročišta, Tužilaštvo BiH okončalo unakrsno ispitivanje Gojka Kličkovića, koji je još jednom negirao sve navode optužnice.

Desetog dana svjedočenja u svoju korist, Gojko Kličković je, odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva BiH, istakao kako mu nije bilo poznato da je neko maltretirao Bošnjake zatočene na području Bosanske Krupe. Također je rekao da je o pojedinim dešavanjima za koja se tereti u optužnici saznao tek u toku suđenja.

“Meni nije logično da se maltretira neko ko je već zarobljen – daj mu hranu i neka čeka razmjenu. Možda su te informacije zaustavili da ne dođu do mene, jer često sam znao da reagujem emotivno i eksplozivno”, kazao je optuženi.

Kličkovića, zajedno s Mladenom Drljačom i Jovanom Ostojićem, Državno tužilaštvo tereti za učestvovanje u progonima, ubistvima, prisilnim preseljenjima, napadima na civilno stanovništvo, hapšenjima i zatvaranjima, kao i drugim zločinima počinjenim tokom 1991. i 1992. godine na području općine Bosanska Krupa.

Na teret im se, između ostalog, stavlja zarobljavanje većeg broja civila i vojnika, koji su od aprila do novembra 1992. godine boravili u nečovječnim uslovima u Osnovnoj školi “Jasenica”, a potom i u školi “Petar Kočić”, kao i u zatočeničkom centru u Kamenici.

“Znao sam da u Jasenici ima zarobljenih vojnika. Nije mi bilo poznato ništa dalje, jer me nije interesovalo. Zarobljenici su problem vojne policije, a ne civilne vlasti. Ono što sam ja znao bilo je da je Privremeni vojni sud od njih uzimao izjavu i vraćali su ih onome ko ih je doveo. Siguran sam da nisu imali pravo odlučiti ko će biti pušten, niti bi ih neko poslušao”, kazao je Kličković.

O tome da je bilo zatvorenika u školi “Petar Kočić”, optuženi tvrdi da je saznao na zajedničkom sastanku civilnih i vojnih vlasti održanom 8. maja 1992. godine.

“Samo sam informisan o tome i, po informacijama, sve je bilo u skladu s propisima. Rečeno je da su u fiskulturnoj sali škole i da imaju sanitarne uslove”, objasnio je Kličković, te dodao da je broj zatvorenika saznao u toku suđenja.

Prema navodima optužnice, u augustu 1992. godine izvjesni Joja Plavanjac je ubio 11 muškaraca u školi “Petar Kočić”. Kličković je u svom svjedočenju kazao da “do ovog suđenja do mene nije došla informacija” o ovim ubistvima.

Tužilac Philip Alcock je Kličkovića podsjetio i na odluku koju je Skupština Srpske opštine Bosanska Krupa donijela 21. augusta 1992. godine, a prema kojoj su svi Bošnjaci koji su učestvovali u ratnim dejstvima “na desnoj obali Drine” – ratni zločinci.

“Skupština ima pravo da u ratu donese ovakvu odluku. Nismo mi nikoga progonili tu. Zahtjev odbornika je bio da se ti ljudi proglase zločincima i da im se imovina zadrži – da postane društvena, odnosno opštinska”, kazao je Kličković.

U optužnici se navodi da su 21. augusta 1992. godine svi zatvorenici koji su ostali u školi “Petar Kočić” – njih 20 – “vezani, stavljen im je povez preko očiju i brutalno su premlaćeni”, nakon čega su prebačeni u “zatvorenički logor” u Kamenici, gdje su ostali do početka novembra iste godine, “a najmanje četvorica njih su podlegla zbog posljedica zlostavljanja”.

“Niti postoji veza između toga, niti mi je to bilo poznato. Nisam znao za odvođenje, premlaćivanje, ubijanje… Ova odluka, iako je donesena taj dan, nije mogla biti dostavljena drugim organima ni za pet dana. (…) Nikakve veze to nije imalo s njihovom sudbinom”, kazao je Kličković.

Suđenje se nastavlja 27. maja 2009. godine, kada će Odbrana dodatno ispitati optuženog Kličkovića.