Kondić i ostali: Molba za sinove

Pri pokušaju odlaska konvojem iz Ključa u septembru 1992. godine, Devli Halep-Pehadžić, svjedokinji Tužilaštva BiH, odvedena su dvojica sinova u stanicu policije u tom gradu. Kako je kazala svjedokinja, njeni sinovi su tom prilikom odvedeni na navodno ispitivanje, s kojeg se više nikad nisu vratili.

“Kada sam došla u policiju, zatekla sam Mamera i Samira u hodniku. Tada mi je Mamer rekao da mu je izvjesni Lazo, policajac iz Sanice, saopštio da će ga ubiti. Plakala sam i molila ih da mi barem jednog vrate, ali su mi govorili da nema glavnog iz Banje Luke koji ih treba ispitati”, objasnila je Halep-Pehadžić.

Svjedokinja je, kako je ispričala, nakratko napustila policijsku stanicu, a kada se ponovo vratila, njenih sinova više nije bilo.

“Uvijek sam gajila nadu da će biti živi i nikad nisam mogla ni pomisliti…”, kazala je uplakana Halep-Pehadžić i dodala da je Mamer tada imao 23, a Samir 19 godina.

Ova svjedokinja iskaz je dala na suđenju Vinku Kondiću, Bošku Lukiću i Marku Adamoviću, koji se terete da su tokom 1991. i 1992. godine sudjelovali u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na genocid, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin na području Ključa.

U optužnici se navodi da su u septembru 1992. godine pripadnici policije uhapsili dvojicu braće, civila, i nezakonito ih zatvorili u prostorije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ključ. Obojicu su, smatra Tužilaštvo, 29. septembra iste godine odvela dva policajca u pravcu Sanice, od kada im se gubi svaki trag.

Svjedokinja je dodala da je, pri njihovom pokušaju bijega iz Ključa, najmlađi sin Alija s drugim mještanima krenuo kroz šumu, prilikom čega je zarobljen. Izvjesno vrijeme proveo je u zarobljeništvu u Bosanskom Petrovcu i Kamenici, odakle je razmijenjen. Halep-Pehadžić je sa suprugom i kćerkom krajem septembra 1992. godine napustila Ključ.

Mirsad Puškar, drugi svjedok Tužilaštva, ispričao je kako su pripadnici rezervne policije početkom augusta 1992. godine iz sela Humići odveli njegovog brata Ismeta i nekoliko komšija.

“Sjećam se da su bili u plavim uniformama i jedan od njih je nosio papir na kojem su stajala njihova imena. Među tim koje je prozvao rezervni policajac, bio je i moj brat Ismet. Svi su tada odvedeni u kombiju za Ključ na navodno ispitivanje”, objasnio je Puškar.

Ovaj svjedok je dodao da su na istom spisku ljudi za privođenje bile i osobe iz Velečeva za koje je znao da su ranije odvedene.

“Vidio sam da su na tom spisku Daut i Bajazit Hadžić, Alija Lemeš i Kemal, ali su oni, kako smo mi čuli, ranije odvedeni. Posmrtni ostaci mog brata, zajedno s drugima koji su s njim istog dana odvedeni, pronađeni su u jami u Sitnici. Na istoj lokaciji pronađen je i moj otac, koji je odveden u martu 1993. godine”, kazao je Puškar.

Ovaj svjedok je 21. oktobra 1992. godine s porodicom napustio Ključ.

Puškar je dodao da je u maju 1992. godine, u grupi vojnika koji su, kako je kasnije saznao, izvršili napad na Pudin Han, vidio i Marka Adamovića.

U optužnici stoji da je Adamović bio komandant Komande odbrane grada Ključa, te da su vojska i policija vršile pretrese sela, među kojima i Pudin Han, te hapšenje i odvođenje civila.

Nastavak suđenja zakazan je za ponedjeljak, 25. maj 2009. godine.