Đukić: Vratiti vjeru u pravdu

Državno tužilaštvo i zastupnica oštećenih pred Sudom BiH zatražili su da Novak Đukić bude proglašen krivim za granatiranje Tuzle, te da mu se izrekne kazna dugotrajnog zatvora.

Tužilaštvo smatra da je “van razumne sumnje” dokazalo da je Đukić počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva, te da je “nesporno utvrđeno” da je 1995. godine bio komandant Taktičke grupe (TG) Ozren, pod čijom komandom je bila artiljerija sa topovima 130 mm.

“Novak Đukić je bio jedina osoba koja je mogla narediti upotrebu tih topova. Ovdje nema mjesta komandnoj odgovornosti. Optuženi je sebi podređenom artiljerijskom vodu izdao direktnu naredbu, s tačno određenim ciljem i parametrima da se taj cilj pogodi. Ovdje se ne radi o odgovornosti za radnje sebi podređenih osoba, već o direktnoj naredbi”, smatra tužilac Mirsad Strika.

Đukić je optužen da je kao komandant TG-a Ozren Vojske Republike Srpske (VRS) 25. i 28. maja 1995. godine naredio artiljerijskom vodu koji mu je bio potčinjen da iz topova kalibra 130 mm granatira Tuzlu. Jedan projektil, kako se navodi u optužnici, pao je u centar grada zvani Kapija, gdje je poginula 71 osoba, a više od stotinu ih je ranjeno.

“Prema izjavama svjedoka, 25. maj 1995. godine bio je sunčan dan koji je svojom ljepotom izmamio mnoge na ulicu da prošetaju. Bio je to poseban dan u srcima tuzlanske omladine. To je dan koji je slavio mladost. Ipak, upravo ovog dana, u 20:55, granata je pogodila Kapiju. Okrvavljena je nevina tuzlanska mladost. Odnesen je 71 nevini život”, kazao je tužilac Strika, te dodao da se ovog datuma “svi sada sjećamo s gorčinom”.

Za vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), 25. maj je bio slavljen kao Dan mladosti.

Upravo toga dana 1995. godine, kako je tužilac Strika dalje iznio u završnoj riječi, snage NATO pakta bombardovale su položaje VRS-a, nakon čega je uslijedila odmazda, na koju se “nije moralo dugo čekati”.

“Nakon bombardovanja NATO-a sve su karte bile otvorene. Ubrzo je počelo granatiranje bezbjednosnih zona”, kazao je Strika.

UN je tokom rata u BiH, 1993. godine, proglasio šest sigurnih zona – Tuzla, Sarajevo, Srebrenica, Žepa, Bihać i Goražde.

Tužilaštvo je predložilo da se Đukiću nakon izricanja presude produži pritvor do pravosnažnosti presude, jer “postoji realna opasnost da će optuženi pobjeći s teritorije BiH i time izbjeći izdržavanje kazne”.

“Istraga u ovom predmetu je vođena od 25. maja 1995. godine, a ipak tek danas, 14 godina poslije, završava se prvo suđenje. Iako niko ne može vratiti 71 život, ovaj sud može i mora da vrati svim oštećenima vjeru u pravdu”, završio je Strika.

Amila Kunosić-Ferizović, pravna zastupnica oštećenih, također se obratila Sudu i istakla kako će imovinskopravne zahtjeve oštećenih, ne preciziravši o kojem broju se radi, “ostvariti u parničnom postupku” kako ne bi dodatno odugovlačili postupak.

“Najstarija poginula osoba na Kapiji imala je 53 godine. Skoro svi ostali nisu bili stariji od 20. Bili su puni želje za životom. Iza njih su ostali, u dubokoj tuzi, njihovi roditelji, braća, sestre…”, kazala je Kunosić-Ferizović, te dodala da bi “osuđujuća odluka obnovila dostojanstvo žrtava”.

Iznošenje završne riječi Odbrane zakazano je za 2. juni 2009. godine.