Kondić i ostali: Sve jasno kao dan

Radomir Radinković, bivši pripadnik organa bezbjednosti Prvog krajiškog korpusa Jugoslovenske narodne armije (JNA), a kasnije i Vojske Republike Srpske (VRS), koji je bio “postavljen na poslovima bezbjednosti i ispitivanja” u Manjači, kazao je da je u logoru tokom rata boravilo “do 3.000 ratnih zarobljenika”, među kojima je bilo oko stotinjak osoba iz Ključa.

“U toku 1992. godine, počeli su dovoditi ljude iz Sanskog Mosta, Prijedora i Ključa. Što se tiče Ključana, njih je dovodila civilna policija Ključ i predavala u krug logora. Mi smo zahtijevali da nam se pri predaji uvijek dâ i spisak osoba koji je potpisan. Iako je bilo otpora od policije, uvijek su morali predati spisak sa osobama”, kazao je Radinković, koji je iskaz dao u korist Tužilaštva.

Državno tužilaštvo tereti Vinka Kondića, Boška Lukića i Marka Adamovića da su tokom 1991. i 1992. godine sudjelovali u organizovanju grupe ljudi i podstrekavanju na genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine na području Ključa.

U optužnici se navodi da je Kondić izvjestan vremenski period bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ključ, Lukić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO) Ključ, a Adamović zamjenik komandanta Ključkog bataljona TO-a.

Svjedok je u sudnici kazao da mu je poznato da su ljudi koji su dovedeni u logor Manjača bili hapšeni “po naredbi Teritorijalne odbrane, vojske ili policije” iz mjesta iz kojeg dolaze, te da su svi tretirani kao ratni zarobljenici u logoru “dok se ne završi njihovo ispitivanje”.

“Pri dolasku, neki od zarobljenika imali su tragove premlaćivanja i maltretiranja. Zato smo mi formirali komisiju za prijem. Tu je onda bio komandir policije iz Banje Luke, upravnik logora, sanitet i ljekar. Svaki novi zatvorenik je skidan do gola i pitan o eventualnim povredama. Neki su se i bojali pa su govorili da su pali i povrijedili se”, dodao je Radinković.

Zatvorenike u samom logoru, prema Radinkovićevom iskazu, čuvali su pripadnici Vojne policije, koji su bili skloni “incidentima”.

“Često su zatvorenici znali biti tučeni i maltretirani. Tu nema ništa novoga, kao i u svim logorima, Sud vjerovatno ima podatke o tome. Vojna policije je radila to na svoju ruku. Čovjek jači i mlađi tukao je bespomoćnog, tu je sve bilo jasno kao dan. I bilo je i smrtnih slučajeva”, rekao je svjedok.

Odgovarajući na pitanja u vezi sa zatvorenicima iz Ključa, svjedok je rekao da mu je poznato da su u julu 1992. godine ubijeni Omer Filipović i Esad Bender iz Ključa, dok je još nekoliko osoba povrijeđeno.

Radinkoviću je Tužilaštvo pokazalo službenu zabilješku, koju je on potpisao a koja se tiče ovog incidenta, i u kojoj se navodi da su Filipović i Bender izvedeni sa još nekoliko osoba od strane vojnih policajaca, ali da je “simptomatično da su policajci i inspektori iz Ključa toga dana doveli četiri nova zatvorenika, i možda su sugerisali ovu akciju”.

“To je samo jedna od mogućnosti koju sam ja naveo. Međutim, civilni policajci nisu mogli ući unutar logora”, kazao je svjedok.

Radinković je također kazao da su inspektori iz Ključa, Prijedora i Sanskog Mosta radili na ispitivanju zarobljenika iz svojih mjesta unutar logora, te da su neki od njih i tukli zarobljenike, ali da se to “nije dešavalo sa inspektorima iz Ključa”.

Nastavak suđenja zakazan je za 8. april 2009. godine.