Članak

Bundalo i ostali: Prekid suđenja

7. Novembra 2008.00:00
Zbog nestanka struje u zgradi Suda BiH prekinuto suđenje trojici optuženih za zločine u Kalinoviku.

This post is also available in: English

Nakon što je u zgradi Suda BiH iznenada nestalo struje tokom svjedočenja Elvira Čeme, suđenje je prekinuto. Javnost nije obaviještena o nastavku, a prema zvaničnom rasporedu Suda BiH, sljedeće ročište u ovom predmetu predviđeno je u ponedjeljak, 10. novembra.

Čemo, svjedok Tužilaštva, govorio je o zatočeništvu u Kalinoviku tokom 1992.godine.

“Uhapšen sam zajedno sa porodicom i drugim mještanima sa područja Trnova 31.maja 1992. godine. Istog dana smo odvedeni u jednu vikendicu u selo Tošiće, gdje su razdvojili žene i nas djecu, i prebacili nas u školu u Kalinoviku”, kazao je Čemo, koji je tada imao 12 godina.

Za niz zločina počinjenih u Kalinoviku tokom 1992. i 1993. godine Tužilaštvo BiH tereti Ratka Bundala, Neđu Zeljaju i Đorđislava Aškrabu.

“Sjećam se da su nas u školi u Kalinoviku čuvali policajci. Jednom je došao jedan pijani policajac koji nas je maltretirao. Neko od čuvara je kazao da zovu Zeljaju, i on je kasnije odveo policajca što je pravio probleme”, prisjetio se Čemo, dodavši kako mu je majka govorila da je Zeljaja bio komandir policije u Kalinoviku.

U optužnici stoji da je Zeljaja bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) Kalinovik, dok je Bundalo bio komandant Taktičke grupe Kalinovik, a Aškraba nadzornik logora “Barutni magacin”.

Čemo se prisjetio i svog oca, koji je također bio zatočen ali na drugom mjestu.

“Majka je tražila od jednog policajca da nam dozvoli da vidimo oca. Sreli smo se u jednoj prostoriji u policiji i tada nam je on kroz plač rekao da su ga maltretirali”, rekao je Čemo i dodao da do danas ne zna ništa o očevoj sudbini.

Čemo je razmijenjen u junu 1992. godine.

Tužilaštvo je prije Elvira Čeme saslušalo i svjedoka Ranka Erbeza, koji je tokom 1992. godine bio pripadnik rezervnog sastava policije u Staničnom odjeljenju Ulog, općina Kalinovik.

“Ratko Govedarica, komandir tog odjeljenja, nekad krajem juna 1992. godine zamolio je mene i još jednog policajca da pozovemo hodžu Jašara Vuka. To nije bilo hapšenje ili privođenje, a sjećam se da su Jašara u Kalinovik kasnije odveli Govedarica i Milivoje Sladoje”, rekao je Erbez.

Ovaj svjedok je rekao i da su u “junu ili julu 1992. godine” u školi u Ulogu bile izbjeglice iz Gacka, te da ih je obezbjeđivala “seoska straža”, mada su se oni mogli “slobodno kretati”.

“Sjećam se da je izvjesni Salko pobjegao iz škole i niko više. Ne znam zašto je on bježao jer su svi mogli komotno šetati Ulogom”, kazao je Erbez.

Svjedok je, nakon dugog insistiranja Tužilaštva i Sudskog vijeća da kaže ko je bio komandir SJB-a Kalinovik, rekao da je u toku 1992. godine tu dužnost obavljao Neđo Zeljaja.

This post is also available in: English