This post is also available in: English
Sabid Alijagić, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju trojici optuženih za zločin u Bosanskoj Krupi, ispričao je potresnu priču o onome što je preživio u Jasenici i školi “Petar Kočić” tokom 1992. godine.
“Čim sam doveden u Jasenicu, 22. jula 1992. godine, izvjesni stražar Luka me je počeo da udara bejzbol palicom i lancem od motorne žage. Kada sam počeo krvariti, natjerao me je da ližem svoju krv koja je padala na njegove cipele”, kazao je svjedok.
Za dešavanja u Jasenici i školi “Petar Kočić” te druge zločine u Bosanskoj Krupi, Tužilaštvo BiH tereti Gojka Kličkovića, Jovana Ostojića i Mladena Drljaču.
U optužnici stoji da je od maja do kraja augusta 1992. godine najmanje 79 osoba bilo zatočeno u školi “Petar Kočić”, gdje su držani “bez adekvatne hrane i u nehigijenskim uslovima”, te fizički i psihički zlostavljani.
Svjedok je rekao i da su ga zlostavljali Mile Drljača i Petar Semić, koji ga nisu “fizički udarali”, nego “psihički maltretirali ispitivanjima”.
Nakon četiri dana u Jasenici, zajedno sa grupom zatvorenika, Alijagić je prebačen u školu “Petar Kočić”. Kao najgoreg sjeća se dana kada je došao izvjesni Joja Plavanjac i tražio zatvorenika kojeg nije našao. Kako je svjedok rekao, Plavanjac je potom sav bijes iskalio na zatvorenicima. Između ostalog, ubijen je Tofik Sejdić, te pripadnici grupe “Joks”, u kojoj su bili većinom mladići.
“Joja Plavanjac je prvo otišao u ‘Joks’ sobu i jedno sat vremena su se čuli jauci, krici i molbe da ih ubiju. Poslije toga je sa stražarom Zdravkom Narančićem došao u našu sobu i naredio Tofiku Sejdiću da iziđe. Nakon kratkog razgovora čuo se pucanj”, prisjetio se Alijagić, dodavši da su se Plavanjac, Narančići Mićo Plavanjac vratili u “Joks” sobu, da bi se potom čulo “deset pucnjeva” i kako neko govori: “Ovaj se jedan još vrti, živ je”, a zatim se čuo i jedanaesti pucanj.
“Krv je počela teći po hodnicima. Oni su je zaustavljali da ne uđe u našu prostoriju. Čuo se strašan zvuk da se krv ledila u žilama. Tijela ubijenih zatvorenika su gola vučena po parketu i pločicama”, kazao je svjedok.
Zatvorenici u školi “Petar Kočić” su, pored ostalog, tjerani da se tuku između sebe.
“Odvođeni smo da igramo sa zatvorenicima fudbal. Ukoliko damo gol, onda nas tuku. Poslije toga smo morali trčati oko sto krugova po sali noseći na sebi nekog od zatvorenika”, kazao je svjedok.
U unakrsnom ispitivanju, Odbrana je pitala tužioca Philipa Alcocka zašto nisu optuženi konkretni izvršioci ovog djela, “kao što je Joja Plavanjac kojeg spominje svjedok”.
Tužilac je odgovorio da bi i on volio da je optužen Plavanjac, ali “ta osoba se nalazi na prostoru druge države”.
Alijagić je završio iskaz plačući i riječima da, iako je invalid zbog svega štoje preživio, nema zdravstvenu zaštitu te ne može tražiti pomoć.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. novembar 2008. godine.
