This post is also available in: English
Atif Džafić, bivši komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) Ključ, dajući iskaz u korist Tužilaštva rekao je da je optuženi Kondić došao na mjesto načelnika policije “krajem 1991. godine”, te da je od tada “policija radila po nalogu Srpske demokratske stranke, SDS-a”.
“Postojali su brojni primjeri nezakonitog policijskog rada. Recimo, srpski volonteri kad su se vraćali sa ratišta u Hrvatskoj, pravili bi probleme, pucali u objekte i ljude, te je policija tim ljudima oduzimala naoružanje. Umjesto da se zatim pokrene prijava protiv njih, saznao sam da je Kondić njima vraćao puške”, rekao je Džafić.
Pored Vinka Kondića, Tužilaštvo BiH tereti Boška Lukića i Marka Adamovića za učešće u progonu, ubistvima, istrebljenju, deportaciji, protivpravnom zatvaranju, mučenju, te prisilnom nestanku Bošnjaka i Hrvata sa područja Ključa tokom 1992. godine.
Svjedok se prisjetio da je Kondića nakon njegovog postavljanja na mjesto načelnika rijetko viđao jer je “mnogo putovao i odlazio”, te da je Kondić naredbe koje je imao “prenosio srpskim zamjenicima, u koje je očito imao više povjerenja”.
U martu 1992. godine, prema sjećanju Džafića, “procurila je vijest” da se policijska stanica u Ključu pripaja Centru javne bezbjednosti Banja Luka i “Autonomnoj regiji Krajina”, te da od tada “ignoriše vlast u Sarajevu”.
“Jedne prilike bio sam u Kondićevom uredu i nazvao je neko iz Ministarstva u Sarajevu. Rekli su nam da će kroz Ključ proći 20 autobusa izbjeglica iz Slunja u Hrvatskoj, koje moramo propustiti. Vinko Kondić je čuo to naređenje, ali je naredio da se ti ljudi presretnu i izdvoje vojno sposobni, koji su poslani na Manjaču u logor”, rekao je svjedok.
Na poziciji komandira SJB-a Ključ svjedok je ostao, po svome sjećanju, do 7. maja 1992. godine, kada je pozvan, “skupa sa svim policajcima Bošnjacima i Hrvatima”, da potpiše lojalnost “srpskoj državi Bosni i Hercegovini”.
“Svi smo odbili potpisati to, te su nas nakon toga poslali na godišnji odmor. Nakon petnaest dana su nas ponovo pozvali u ured Vinka Kondića i tamo nam je on postavio isto pitanje. Ponovo smo odbilii nakon toga smo svi dobili otkaz i oduzeto nam je naoružanje. To je sve Vinko naredio”, kazao je Džafić.
Džafić je zatim u sudnici opisao kako je otišao do svog rodnog mjesta Donji Gudelj, u blizini Ključa, gdje je “lišen slobode i odveden sa svim Bošnjacima tog kraja” u osnovnu školu u Sanicu.
“Bilo nas je otprilike 150 u toj sali, čuvali su nas pripadnici rezervne policije iz Ključa srpske nacionalnosti, koje sam sve poznavao. Bili su teško naoružani”, dodao je Džafić.
Nastavak ispitivanja ovog svjedoka nastavit će se na sljedećem ročištu, 3. novembra 2008. godine.
