Apelaciono vijeće Suda BiH u obnovljenom procesu saslušalo optuženog Marka Samardžiju kao svjedoka.
Pred kraj obnovljenog suđenja, Apelaciono vijeće Suda BiH dodatno je saslušalo iskaz optuženog Marka Samardžije, koji je ponovio da je 10. jula 1992. godine doveo grupu Bošnjaka iz sela Biljani u tamošnju školu, samo jer je mislio da će im biti podijeljene potvrde za kretanje po srpskoj teritoriji.
“Nisam bio ni naoružan. Mene svi znaju na tom području i vjerovali su mi da im se ništa neće desiti. Kad smo stigli do škole, tamo sam zatekao Vojnu policiju i odmah se prepao jer nisu oni trebali da dijele te potvrde. Jedan od tih vojnika je nazvao te muslimane bandom, a meni opsovao majku komunističku”, rekao je Samardžija.
Tužilaštvo tereti Samardžiju da je, kao komandir Treće čete Saničkog bataljona vojske tadašnje Srpske Republike BiH,10. jula 1992. godine u selu Biljani naredio da svi Bošnjaci napuste svoje kuće, nakon čega su civili upućeni u pravcu tamošnje škole, gdje su bili zatočeni i ubijani.
Sud BiH je nepravomoćno osudio Marka Samardžiju na 26 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti na području Ključa. Presuda je ukinuta u maju 2007. odlukom Apelacionog vijeća Suda BiH, i proces je vraćen na početak.
Samardžija je kazao da je “zbog ranijih incidenata”sa srpskom vojskom i “poznatog javašluka srpskih vojnika”, posebno upozorio svoje vojnike da, dok budu vodili muslimane do škole, “moraju da se ponašaju dolično”.
“Kada smo došli do škole, taj čovek mi je opsovao majku, i ja ništa nisam mogao uraditi. Otišao sam da nazovem komandu bataljona, tamo sam čuo i rafale oko škole. To je ta grozna nedisciplina srpskih vojnika. To se u doba komunista nije tolerisalo”, rekao je optuženi.
Samardžija je kazao da se “strašno brinuo”za svoje susjede, ali da “nije mogao ni sanjati” da će se desiti “zlo”, jer muslimani koji su dovedeni “nisu imali puške, niti oružje, niti je postojao razlog da im se naudi”.
Pored škole se Samardžija, kako je ispričao, zadržao oko 15 minuta, i za to vrijeme saznao da se unutra vrši “neka vrsta popisivanja”, ali nije želio ući jer je znao da se tamo dešava “divljanje nacionalista”, što ga je “vrijeđalo”.
“Nakon sukoba sa policajcem koji me je tako ponizio, i kada sam saznao šta se desilo tim ljudima, ja više nisam imao ništa – da sam imao pušku, možda bih se i ubio. Izgubio sam se, upao sam u nešto što nisam mogao spriječiti, niti sam mogao podnijeti”, rekao je Samardžija.
Nastavak obnovljenog suđenja je 14.oktobra 2008. godine, kada će Tužilaštvo i Odbrana imati priliku da ispitaju optuženog.
