Kovać: Odvođenje u drugu sobu

Svjedok Tužilaštva BiH Senad Hidić tvrdi da je optuženi Anto Kovać “došao u njegov stan sa svjedokinjom B” i, nakon što su popili kafu, odveo je u drugu sobu. Nakon sat vremena, izišli su i optuženi je otišao, ispričao je Hidić, ali se nije mogao sjetiti da li je svjedokinja B ostala ili otišla.

“Dobio sam odobrenje od policajaca u SDK-u u Vitezu da idem na kupanje kući. Dvadesetak minuta kasnije došao je kod mene optuženi sa svjedokinjom B. Ona se istuširala i dotjerala, pa smo popili kafu. Optuženi je kazao da ide s njom udrugu sobu, da popričaju”, kazao je Hidić.

Tužilaštvo BiH tereti Antu Kovaća zvanog Žabac da je, kao komandant Vojne policije Viteške brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO), tokom 1993. godine silovao svjedokinje A i B.

Prema optužnici, Kovać je svjedokinju B izveo iz prostorija SDK-a i odveo u jedan stan, zatim je snažno gurnuo na ležaj i rekao: “Sad ćeš vidjeti ko je Žabac.” Kada je odbila da se skine, navodi se u optužnici, udario ju je uglavu, te joj nasilu skinuo pantalone i donji veš da bi izvršio seksualni odnos.

Nakon izlaska iz sobe, kazao je svjedok, optuženi i svjedokinja B ponašali su se “normalno” i nije bilo nasilnog guranja. Svjedok je dodao da sa svjedokinjom B nikada nije pričao o tome šta se desilo u sobi.

Hidić je pojasnio da je bio zatvoren u prostorijama SDK-a u Vitezu, gdje je vidio Kovaća nakon što je došao sa kopanja rovova. Tada ga je pitao da li može otići kući da se okupa, a on mu je odgovorio da pita policajce koji su ih čuvali. Pušten je te noći, ali se morao vratiti do sedam sati ujutru, prije nego što bude smjena policajcima koji su ga pustili.

“Kovać mi je pomogao da iziđem iz SDK-a i odem u Novi Travnik. Osigurao mi je prijevoz i vozača. Nije tražio od mene protu uslugu”, kazao je svjedok.

Drugi svjedok Tužilaštva BiH bila je Nedžija Pekmić, koja je ispričala da joj vojnici nisu dopustili da, zbog lošeg zdravstvenog stanja, napusti Vitez zajedno sa svjedokinjom A.

“Imala sam srčani napad dva puta i doktori su tražili da me prebace u bolnicu u Zenicu, jer su se bojali da treći neću preživjeti. Došao je auto po mene u kojem je bila svjedokinja A, jedan muškarac i žena koja je govorila francuski jezik”, kazala je Pekmić, te dodala da su ih nedugo zatim zaustavili vojnici u crnim uniformama i uputili u Dom kulture u Vitezu, gdje su ih “vojnici u maskirnim uniformama ispitivali”.

“Imala sam svojih 500 maraka i još 500 koje mi je dao komšija da ponesem njegovoj ženi u Zenicu. Kad nas je pretresala jedna žena, sve su mi oduzeli, kao i putnu torbu”, kazala je svjedokinja.

U Domu kulture, ispričala je svjedokinja, viđala je optuženog, koji se s njom pozdravio jer su bili komšije. Optuženi je, tvrdi svjedokinja Pekmić, bio i upratnji kada su ih vozili u bolnicu u Bilu, gdje ju je čuvao izvjesni Dragan Čalić. Svjedokinja Pekmić tvrdi da optuženi “nije dolazio u bolnicu gdje je ležala”.

Prema njenom iskazu, nakon dvije sedmice prebačena je u bolnicu u Zenicu.

Tužilaštvo BiH saslušalo je i svjedokinju A, sa čijeg je svjedočenja javnost bila isključena zbog “zaštite njenog osobnog života”.

Nastavak suđenja, prema zvaničnom rasporedu Suda BiH, zakazan je za 26. septembar 2008. godine.