This post is also available in: English
Svjedok Tužilaštva BiH tvrdi da je optuženog Antu Kovaća viđao u prostorijama Radničkog univerziteta u Vitezu.
“Antu Kovaća sam poznavao odranije jer je igrao fudbal u lokalnom klubu. Viđao sam ga par puta u prostorijama Radničkog univerziteta u maskirnom odijelu, sa oružjem. Imao je bijeli opasač oko sebe”, kazao je Edib Zlotrg, dodavši da je u prostorije Radničkog univerziteta zatvoren 19. aprila 1993. godine.
Tužilaštvo BiH tereti Antu Kovaća da je, kao zapovjednik Brigadne vojne policije Viteške brigade HVO-a, “naređivao i odobravao” nezakonito zatvaranje civila Bošnjaka u prostorije Radničkog univerziteta, Šahovskog kluba i zgradu SDK u Vitezu.
Zlotrg je tokom svjedočenja u Sudu BiH kazao da je bio zatvoren u podrumskim prostorijama, zajedno sa još oko 200 osoba. Istaknuo je da su neki zatočenici spavali na klupi, dok su neki stajali.
“Hranu smo dobijali jednom dnevno i to tako da nam pakete ubace pripadnici Vojne policije i onda je mi između sebe dijelimo”, kazao je svjedok, dodavši da su im i porodice mogle donositi hranu.
Zlotrg je kazao da je bio vođen i na prinudne radove, gdje su neki zatočenici bili povrijeđeni.
Iz prostorija Radničkog univerziteta svjedok je pušten na jedan dan – 30. aprila 1993. godine – ali ga je, kako je kazao, 1. maja Kovać vratio.
“Došao je optuženi zajedno sa još jednim policajcem i rekao da trebam da dam izjavu. Moja kćerka, koja je imala osam godina, govorila je: ‘Nemoj, čiko, voditi mi tatu.’ Odveli su me”, pojasnio je svjedok.
Iz Radničkog univerziteta Zlotrg je prebačen u prostorije Šahovskog kluba.
“Nas 12 zatvorenika je prebačeno u Šahovski klub, u prljave prostorije, koje smo sami očistili. Čuvao nas je vojni policajac. Hranu su nam donosile porodice”, kazao je svjedok, dodavši da je 14. juna 1993. godine prebačen u logor Kaonik.
Elmedin Gerina, drugi svjedok Tužilaštva BiH, kazao je da je zajedno sa optuženim prije rata igrao fudbal i da su prijatelji.
“Dok sam bio zatvoren u Radničkom univerzitetu, Kovać me je pitao hoću li da idem kući da se okupam. To sam uradio i onda se ponovo vratio. Davao mi je cigarete”, kazao je Gerina, ne mogavši se sjetiti kakve su uniforme nosili vojnici koji su bili u Radničkom univerzitetu, niti kojoj su jedinici pripadali.
Gerina je u Radnički univerzitet zatvoren 16., a pušten 30. aprila 1993. godine, kada mu je Kovać pomogao da ode u Zenicu.
Treći svjedok Tužilaštva BiH je bio Muhamed Šehaganović, također bivši zatočenik, koji je u Radnički univerzitet odveden nakon 16. aprila. Za vrijeme zatočenja, jednom je odveden da “popravi neki auto, dok su drugi zatočenici išli da kopaju rovove, prilikom čega su neki i smrtno stradali”.
Šehaganović je istaknuo da je dobio “radnu dozvolu za popravak auta za HVO” zahvaljujući prijatelju Nini Šariću, za kojeg ne zna koju je funkciju obavljao u toj vojsci. Sa tom potvrdom išao je van prostorija Radničkog univerziteta.
Nastavak suđenja je 21. augusta 2008. godine.
