This post is also available in: English
Na suđenju Novaku Đukiću pred Sudom BiH iskaz je dao otac najmlađe žrtve masakra koji je počinjen na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine.
Dino Kalesić se prisjetio kako je 25. maja 1995. godine sa prijateljima i porodicom proslavljao godišnjicu braka kada je pala granata na Kapiju. Tog dana poginuo je njegov dvoipogodišnji sin Sandro.
Državno tužilaštvo smatra Đukića, bivšeg komandanta Taktičke grupe Ozren pri Vojsci Republike Srpske (VRS), odgovornim za granatiranje Tuzle tog dana, usljed čega su poginule 72 osobe, a ranjeno njih više od 200.
“Taj dan je sve bilo puno mladih ljudi – svaka ulica, svaki lokal. Sjedili smo i gledali tu tuzlansku omladinu koja je prolazila. Pala je granata koja je posjekla sve to što je bilo veselo, razdragano, mlado i lijepo. Sve je u trenutku zamrlo. Ili je ubijeno ili ranjeno. Nestalo je muzike i svjetla, ostao je samo mrak i jezivo zujanje u ušima”, ispričao je Kalesić.
U trenutku nakon pada granate, Kalesić je sa sinom u naručju pobjegao je u haustor, gdje je primijetio da je Sandro krvav i da je “dobio geler u srce”.
“Tražili smo prvi prevoz za bolnicu. Pretrčao sam do svog auta gazeći po tuđim rukama i dijelovima tijela, po lokvama krvi. Zamolio sam nekog poznanika da nas odveze u bolnicu. Sandro je bio živ u autu. Na rukama mi je izdahnuo na kapiji bolnice. Kad smo ušli unutra, prestao je disati. Doktori ga nisu uspjeli oživjeti. Tada sam pao preko njega, i vidjeli su da sam i ja ranjen”, prisjetio se Kalesić.
Tužilaštvo je saslušalo i svjedoka Bahrudina Hadžiefendića, koji je također povrijeđen na Kapiji.
“Te eksplozije i danas se sjetim. Na Kapiji je zavladala potpuna tišina. Muk. Prevezen sam u bolnicu, gdje je vladala panika. Povrijeđene su mi bile obje noge, rame i grudni koš. Proces liječenja je trajao oko tri mjeseca”, ispričao je Bahrudin Hadžiefendić, naglasivši da je tada imao 17 godina.
Suđenje Novaku Đukiću nastavit će se 19. augusta 2008. godine, kada je planirano saslušanje nova četiri svjedoka Tužilaštva.
