Todorović: Reforma pravosuđa nije okončana

Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava iz Bijeljine, za Justice Report govori o procesuiranju optuženih za ratne zločine i reformi pravosuđa u BiH, o tome šta je potrebno učiniti da se bosanskohercegovačko društvo suoči s prošlošću, te iznosi tvrdnju kako dosadašnja reforma pravosuđa nije uspjela.

JR: Koliko je bosanskohercegovačko društvo uspjelo uraditi u oblasti tranzicione pravde od rata do danas?

BT: BiH još uvijek nije započela nešto što bismo mogli nazvati suočavanje sa istinom, izgradnja povjerenja, reparacije žrtava, uspostavljanje vladavine prava kroz kažnjavanje počinilaca ratnih zločina ili rušenje onih ideologija koje su dovele do rata. Ako pogledamo realno stanje u kojem se nalazi ovo društvo, koje karakterišu etnička podijeljenost, religijsko nepovjerenje, frustracije i jedno opšte nezadovoljstvo, vidjet ćemo da je tranziciona pravda u BiH djelimično započeta i to u onim segmentima koje guraju nevladine organizacije, civilno društvo. To je nedovoljno. Mnoge stvari još nisu započete. Razlozi toga su što dobrim dijelom ovim društvom upravljaju političke elite koje su učestvovale u ratu u BiH, koje su ga vodile i koje ne žele da dođe do značajnih promjena.

JR: Šta je potrebno uraditi da se pokrene taj proces suočavanja s prošlošću?

BT: Mislim da je potrebno da dođe do distanciranja, odricanja i ideološke promjene. Da se ne istrajava na onim ideologijama koje su BiH uvele u ovako tragične podjele i stradanja. Ono što treba uraditi jeste da najviše institucije, odnosno parlamenti na državnom i entitetskom nivou, ali i lokalnim, osude ratne zločine. Međutim, postavlja se pitanje kako će to učiniti kada se u tim institucijama nalaze protagonisti iz vremena rata ili nastavljači toga. Retorika se nije promijenila.

Narodna skupština Republike Srpske ili Federalni parlament nisu raspravljali ili donijeli deklaraciju o tim zločinima, a našli su za shodno da raspravljaju o Kosovu. Ta retorika koja je dovela do ratnih zločina nije poražena i sada poprima nove oblike. Mi i dalje branimo zločine, relativiziramo ih, i mislim da smo na jednom vrlo lošem putu.

JR: Koliko ovo društvo može biti zadovoljno postignutim kada je riječ o procesuiranju optuženih za ratne zločine?

BT: Do 2001. godine u RS-u nije procesuiran ni jedan optuženi, a u Federaciji je bilo oko stotinu pravosnažnih presuda. Očekivali smo da će sa reformom pravosuđa doći do određenih promjena. Nažalost, reforma pravosuđa nije mogla, niti je smjela biti posao koji treba završiti za godinu ili dvije. Reforma pravosuđa je morala biti proces. Okončana reforma nije dala rezultate, pogotovo ne u RS-u, gdje imamo sudove koji nisu procesuirali gotovo nijedan slučaj ratnih zločina, kao što je slučaj u Bijeljini, Doboju i Istočnom Sarajevu. Ovakvo stanje pokazuje da su se pravosudne institucije uklopile u jedan politički šablon relativiziranja ratnih zločina. Rezultat svega toga je da su ratni zločinci na slobodi, da su žrtve nezadovoljne, nesretne, i da nismo uspjeli uspostaviti nešto što bi se moglo nazvati pravdom.

Procesuiranje ratnih zločina ne ide očekivanim tempom. Mi kao civilno društvo možemo na to ukazivati, kao i mediji, ali smatram da Vijeće ministara BiH treba da otvori to pitanje. Treba pokrenuti i pitanje jačanja Suda BiH i Tužilaštva BiH. Ne vidim zašto se trebaju očekivati donacije od stranaca da bi institucije radile. Ljudi koji vode ovu zemlju, da imaju imalo ponosa, ne bi dozvolili da najznačajnija institucija – Sud BiH – bude na stranim donacijama. Građani BiH jesu siromašni, ali institucije nisu. Za prva tri mjeseca ove godine ubrano je 300 miliona više poreza nego što je planirano.

JR: Zašto mislite da reforma pravosuđa nije bila uspješna?

BT: Ona se treba nastaviti. Urađeno je svega oko deset posto. Međunarodna zajednica treba, zajedno sa domaćim stručnjacima, završiti taj posao. Međunarodna zajednica je napravila veliku grešku jer oni su osmislili ovu reformu, imali su mandat i ovlaštenja, a napravili su nešto što možemo nazvati “personalna rješenja za određene pozicije”. Ta rješenja nisu sistemska, dugoročna, nisu osmišljena da učine pravosuđe funkcionalnim ili odgovornim. Nisu napravili da oni koji ne rade dobro budu sankcionisani, izbačeni iz tog sistema. Imamo sistem koji je ugodan za one koji su unutar njega.

JR: Da li je javnost u BiH dovoljno upućena u procesuiranje optuženih za ratne zločine?

BT: Mislim da nije. Mediji problem ratnog zločina gledaju kroz prizmu političkog konteksta, etničkih i drugih interesa. Jednostavno, više žele dezinformisati javnost i čitaoce nego što ih žele informisati. Javni emiteri u potpunosti ignorišu pitanja procesuiranja ratnih zločina koji se odvijaju pred Sudom BiH. Informacije su vrlo često kratke, površne i nikada nemamo jasnu svijest zašto se neko nalazi pred sudom.

JR: Često ukazujete na kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Prema podacima koje posjedujete, koji su to gorući problemi sa kojima se suočavamo?

BT: Najčešća kršenja ljudskih prava su etnička i religijska diskriminacija, koje su sistematske. Nedavno smo radili istraživanje i došli do podatka da u opštinama u BiH nisu provedeni ustavni amandmani o ravnopravnosti pri zapošljavanju na osnovu popisa iz 1991. godine. Jednostavno, ti amandmani se ne poštuju. U Sarajevu, Tuzli i Banjoj Luci skoro da nema pripadnika manjinske etničke grupe u upravnim odborima javnih korporacija, ili da su izabrani u tijelima skupština. Mislim da se radi o jednom prećutnom političkom sporazumu – “to je naše i mi ćemo kontrolisati svoje, a vi svoje”. U Banjoj Luci gotovo da nema teorijske šanse da se Bošnjaci i Hrvati zaposle, a mislim da je u Sarajevu i Mostaru takva situacija sa Srbima. Ne radi se o tome da ih se nije moglo naći, jer ih ima u tim opštinama, biroima i slično, ali radi se o političkoj poruci: “Ovdje nema mjesta za vas!” Entiteti zaista rade na dugoročnom etničkom čišćenju. Nezapošljavanje je jedan dio tog mozaika etničkog čišćenja.

JR: Nedavno je uhapšen Stojan Župljanin. Mislite li da će biti uhapšenai ostala trojica haških bjegunaca?

BT: Hapšenje Župljanina je rezultat procesa u regionu i Srbiji. Ovo je pokazatelj da je politika iznad prava i da se radi o jednoj vrsti političke trgovine. Ovi ostali koji se nalaze na listi – Ratko Mladić, Radovan Karadžić i Goran Hadžić – rekao bih da je moguće da budu uhapšeni, ali u sklopu nekih političkih dogovora ili trgovina. Te osobe trebaju biti uhapšene, jer ako se to ne desi, trajno će ostati hipoteka na jednom narodu za nečiju individualnu odgovornost.

Erna Mačkić i Merima Husejnović su novinarke BIRN – Justice Report. Justice Report je sedmična BIRN online publikacija.