This post is also available in: English
Amra Ponjavić, svjedokinja Tužilaštva, prisjetila se 25. maja 1995. godine u Tuzli i masakra koji je preživjela, zbog kojeg i danas, osim fizičkog bola, nosi „duboku traumu“.
„Bio je jedan od rijetko mirnih i sunčanih dana te godine. Sa prijateljima sam otišla na Kapiju. Bila je glasna muzika, ali moj prijatelj je rekao da je čuo znak vazdušne opasnosti. Ustala sam da krenem i u tom trenutku pala je granata. Sjećam se svjetlosti, zujanja u ušima, dima i prašine. Odjednom je sve bilo crno oko mene. Kao da sam ostala sama za tim stolom, a svi oko mene su legli na zemlju“, ispričala je svjedokinja.
Ponjavić je iskaz dala na suđenju Novaku Đukiću, nekadašnjem komandantu Taktičke grupe Ozren pri Vojsci Republike Srpske (VRS), kojeg Tužilaštvo tereti da je naredio granatiranje Tuzle 25. maja 1995. godine, kada je na mjestu Kapija poginula 71 osoba, a njih više stotina ranjeno.
Ponjavić se prisjetila kako je, nakon što je primijetila da je i sama ranjena, plašeći se „druge granate“, počela da se udaljava sa tog mjesta. Odlazeći od Kapije, kako je ispričala, vidjela je da je poginuo dvogodišnji sin njenog prijatelja i puno ranjenih.
„Sa dva ranjena momka otišla sam u bolnicu Gradina. Doktori još uvijek nisu znali šta se dešava. Za nekoliko minuta više nisu znali kome prije da priteknu u pomoć. Hodnici su bili puni ranjenika“, kazala je Ponjavić.
U korist Tužilaštva iskaz je dao i Charlez Bratz, koji je nakon pada granate, kao zamjenik komandanta sektora za sjeveroistok pri UNPROFOR-u, 26. maja 1995.godine vršio „koordinaciju na istrazi“. Istragu su, kao je objasnio Sudu, provodili stručnjaci UNPROFOR-a, te tim iz Sarajeva i Tuzle.
Prema iskazu ovog svjedoka, toga dana je obišao mjesto gdje je pala granata, bolnicu u kojoj je „ležalo oko 200 mladih ljudi“, kao i mrtvačnicu gdje su odvezeni ubijeni.
Posjeta ovim mjestima zabilježena je na video snimku koji je Tužilaštvo uložilo kao dokaz i prezentiralo u sudnici. Na snimku se mogla vidjeti prostorija prepuna ubijenih ljudi i djece, te ranjenika kojima su nedostajali dijelovi tijela.
Kako je Bratz dalje kazao, tri dana nakon pada granate, 28. maja 1995. godine, sačinjen je zajednički izvještaj, koji je on potpisao.
„Zaključci izvještaja su bili jasni – to je bila granata 130 mm, bio je namjeran i usmjeren napad na grad Tuzlu. Možda ne sami centar, ali grad sigurno“, obrazložio je Bratz.
Izvještaj je Tužilaštvo uložilo kao dokaz, zajedno sa brojnim prilozima poput skica mjesta gdje je pala granata, foto dokumentacije, spiska ubijenih, crteža granate i oružja, kao i karte sa ucrtanim mjestom „odakle je vjerovatno granata ispaljena“.
U sudnici nijednom nije rečeno s koje je lokacije mogla biti ispaljena granata, iako je to navedeno u izvještaju.
Prema navodima optužnice, Đukić je naredio artiljerijskom vodu koji je tada bio lociran na planini Ozren, u selu Panjik, da iz topova kalibra 130 mm granatira Tuzlu.
Suđenje se nastavlja 24. juna 2008. godine, kada će biti saslušana četiri svjedoka Tužilaštva.
