Lazarević i ostali: Okrutna mučenja zatočenika

Bivši logoraši, svjedoci Tužilaštva na suđenju Lazareviću i ostalima za zločine počinjene na području Zvornika, govorili su o učešću četvorice optuženih u premlaćivanju zatočenika u logorima formiranim u “Novom izvoru” i Sudu za prekršaje, gdje su bili izloženi svakodnevnim okrutnim zlostavljanjima.

“Sreten je jednom došao i odveo dvojicu zatvorenika u prizemlje ‘Novog izvora’, gdje su bili pretučeni. Kad ih je kasnije doveo nazad, na tijelima su im se vidjele modrice, a uho Kasima Pedića bilo je probušeno – na njemu su bile dvije heftarice”, rekao je svjedok Mirsad Omerović drugog dana svjedočenja pred Sudom BiH.

Prema navodima optužnice, Sreten Lazarević je bio zamjenik upravnika logora smještenog u zgradi Suda za prekršaje u Zvorniku, a potom u prostorijama firme “Novi izvor”. Ostala trojica optuženih – Dragan Stanojević, Mile Marković i Slobodan Ostojić – terete se da su kao stražari učestvovali u maltetiranju civila koji su tamo držani.

Omerović je ispričao kako stražari u zatvorima nisu malteretirali zatvorenike, ali da su “dovodili druge osobe kojima su govorili koje zatvorenike treba tući”.

“S obzirom na govor osoba koje su dovodili, moglo se zaključiti da su bile iz Srbije. Međutim, kad je izvjesni Sredoje bio na dežuri, niko nije mogao doći da nas maltretira. On je jednom i galamio na Lazarevića što nas pušta da za druge ljude obavljamo privatne poslove, kao što je to bila selidba”, rekao je Omerović.

Prema navodima optužnice, Lazarević je više puta dozvoljavao neovlaštenim osobama, a među njima i srpskim vojnicima zvanim “gogićevci”, da ulaze u zatvorske prostorije, te im tako omogućavao da zlostavljaju zatvorenike.

Omerović je ispričao kako su zatvorenici rado išli na radove, jer su na taj način mogli izbjeći batinanje u logoru, te zaraditi hljeb i cigarete.

“Najčešće smo na radove išli sa Stanojevićem i Markovićem. Kad sam saznao da sam dobio sina, tokom rada van logora, kupio sam gajbu pive kako bih to proslavio sa drugima. I Dragan je tada dobio dijete, pa je i on kupio drugu gajbu radi proslave”, rekao je Omerović.

Drugi svjedok Tužilaštva, pod pseudonimom A, ispričao je kako je u logor “Novi izvor” prebačen iz beogradske bolnice 30. juna 1992. godine, gdje je bio smješten usljed ranjavanja početkom sukoba na području općine Zvornik.

“Jednoga dana stražar po imenu ‘Mali Dragan’ me je odveo do stražarske sobe, gdje me je Marković udarao nogama. Kasnije mi je došao u sobu i pitao me zar još nisam umro, na što sam ga zamolio da me ubije da se više ne patim. Ali, rekao mi je da njegov metak košta pet maraka i da se moram napatiti”, prisjetio se svjedok A.

Opisujući uslove u logoru jako lošim, on je naveo kako je jedan zatvorenik “umro od gladi”, dok je drugi preminuo nakon udarca koji mu je uputio Stanojević.

“Za smrt Murata Kuduzovića sam saznao od drugog zatvorenika, koji mi je kazao kako je Murat krenuo da uzme abdest kako bi klanjao, ali ga je Stanojević udario, opomenuvši ga kako očito ne zna gdje se nalazi”, izjavio je svjedok A.

On je dodao da je u premlaćivanju jednog zatvorenika učestvovao i četvrtooptuženi Ostojić jer, kako je istakao, taj zatočenik navodno nije predao određene predmete za koje je Ostojić tvrdio da ih ima kod sebe.

Nastavak suđenja četvorci iz Zvornika je 19. maja 2008. godine.