This post is also available in: English
Muharem Salkić, dodatni svjedok Tužilaštva, ispričao je pred Sudskim vijećem kako ga je, zajedno sa grupom komšija iz sela oko Bratunca, u maju 1992. godine Miloš Radić poveo u Borkovac na strijeljanje.
Salkić je iskaz dao na suđenju Mirku Todoroviću i Milošu Radiću, koje Tužilaštvo tereti za učestvovanje u zarobljavanju, maltretiranju i strijeljanju 14 civila Bošnjaka u selu Borkovac, općina Bratunac, 20. maja 1992. godine.
Svjedok je ispričao da se sa komšijama skrivao u šumi nakon što su “Srbi počeli odvoditi Bošnjake na stadion u Bratunac”. Prema njegovom iskazu, 19. maja 1992. godine, “oko šest sati”, pojavio se Mirko Todorović “sa još jednim”, te im naredio da se predaju.
“Poveli su nas u koloni. Prišao sam Mirku i rekao da nam pomogne, da nas spasi. Rekao je: ‘Ništa vam ne mogu pomoći – što se niste predali!?’”, prisjetio se Salkić i dodao da se nakon toga okupilo šest naoružanih osoba, među kojima je bio i čovjek sa čarapom na glavi.
Salkić je rekao da su im vojnici uzeli “pare, zlato i satove”, a potom ih udarali “ne gledajući kojim sredstvima”. Prema njegovim riječima, djevojku Hamedinu Ramić, koja je bila s njima u grupi, vojnici su odveli u obližnju kuću i silovali.
“Nas su poveli na brdo. Vojnik sa čarapom je bio na čelu kolone. Kada je skinuo čarapu, vidio sam da je to Miloš Radić. Čovjek kojeg nisam poznavao rekao je da se pomolimo Bogu, i počeo pucati. Svi oko mene su popadali. I ja sam pao…”, ispričao je svjedok, i dodao da je, nakon nekoliko sati ležanja, sa još petoricom preživjelih krenuo prema Srebrenici.
Odgovarajući na unakrsna pitanja branilaca optuženih, Salkić je rekao da nije vidio da je Miloš Radić na nekoga pucao, ali je više puta ponovio da ga je on “vodio na strijeljanje”.
Od Ljubiše Todorovića, daljnjeg rođaka optuženih i još jednog dodatnog svjedoka, Tužilaštvo je moralo odustati nakon što je tužilac Adnan Gulamović konstatovao da se njegov iskaz u sudnici “stopostotno razlikuje” od iskaza koji je istražitelju Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) dao 12. juna 2007. godine.
“Ne bih više postavljao pitanja ovom svjedoku jer je evidentno da se on danas ničega ne sjeća. Pokušavam uspostaviti kontakt s njim, ali ne ide”, rekao je Gulamović nakon što je svjedoku postavio samo nekoliko pitanja o noćnim stražama koje su organizovali stanovnici njegovog sela Repovac, te o stradanju Bošnjaka iz sela Glogova.
Ljubiša Todorović pak tvrdi da je izjavu SIPA-i dao pod pritiskom i prijetnjama, jer mu je istražitelj rekao da će ga “otjerati u zatvor u Sarajevo”.
Na pitanja Minke Kreho, predsjednice Sudskog vijeća, da li je tačno ono što je govorio u izjavi datoj SIPA-i ili na suđenju, svjedok je rekao da “sad govori istinu i samo istinu”.
“U zapisniku nije sva istina, ali nisam ni lagao. Ovdje ima puno toga što ja nisam rekao. Puno je okrenuto, on (istražitelj SIPA-e) je to pisao drugačije”, tvrdi Todorović.
Tužilaštvo je predložilo da se na sljedećem ročištu, 18. aprila 2008. godine, kao svjedok sasluša i Bajro Kulovac, istražitelj SIPA-e koji je uzimao ovu izjavu, a nakon toga će Sudsko vijeće izvesti sudski dokaz – suočavanje Kulovca i Ljubiše Todorovića.
