Državno tužilaštvo je u svojoj završnoj riječi zatražilo od Suda BiH da oglasi krivim Mirka (Špire) Pekeza, Mirka (Mileta) Pekeza i Milorada (Ljupka) Savića, smatrajući da je tokom glavnog postupka dokazalo da optuženi jesu suizvršioci u ratnom zločinu.
Istovremeno, odbrane navedene trojke insistirale su na oslobađajućim presudama, navodeći kako Tužilaštvo nije dokazalo nijedno od djela koja se optuženima stavljaju na teret.
Sudija Zoran Božić, predsjedavajući Sudskog vijeća, najavio je da će presuda biti izrečena 22. aprila 2008. godine.
Prema navodima optužnice, Mirko (Špire) Pekez, Mirko (Mileta) Pekez i Milorad (Ljupka) Savić su, kao članovi naoružane grupe, 10. septembra 1992. godine učestvovali u sakupljanju, privođenju te ubijanju 23 i ranjavanju četiri civila iz sela Ljoljići i Čerkazovići, općina Jajce.
“Svaki član grupe bio je zubac u kotaču zajedničkog plana, čiji je rezultat bilo ubijanje 23 civila, od čega je bilo 13 muškaraca i 10 žena, odnosno jedno dijete i tri maloljetne osobe”, rekao je tužilac Lečić, zahtijevajući produženje pritvora do pravomoćnosti presude zbog straha od bijega.
Odbrana Mirka (Špire) Pekeza je kazala kako Tužilaštvo nije dokazalo da se prvooptuženi nalazio na mjestu izvršenja zločina.
“Optuženi se našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu”, konstatirala je Pekezova braniteljica Slavica Čvoro aludirajući na mjesto Osoje, gdje je optuženi, kako je sam izjavio, vidio grupu bošnjačkih civila, za koje je, navodno, tek kasnije saznao da su strijeljani.
“Mirko (Špire) Pekez nije učestvovao u sakupljanju i odvođenju civila. To nisu mogli potvrditi ni svjedoci, čiji su iskazi bili kontradiktorni jer nisu znali o kome se radi budući da postoje dva čovjeka sa istim imenom i prezimenom”, naglasila je braniteljica Čvoro.
Duško Panić, advokat drugooptuženog Mirka (Mileta) Pekeza, izjavio je kako je “u optužnici zaboravljen princip individualne odgovornosti”.
Panić je naveo kako nije sporno da je Mirko (Mileta) Pekez učestvovao u odvođenju civila i lišavanju njihovih života, ali da se to ne može tretirati terminom suizvršilac, već da je više bilo riječi o “pomaganju”.
“Drugooptuženi nije znao za postojanje bilo kakvog dogovora grupe koju je predvodio Jovo Jandrić, niti ima dokaza za to. Optužnica mora biti dokazana u svakom detalju, ali Tužilaštvo nije dokazalo da je Mirko (Mileta) Pekez bio dio tog plana”, rekao je Panić.
Također, branitelj Panić je naveo kako je sam drugooptuženi tokom svoga svjedočenja, koje je bilo zatvoreno za javnost, izjavio da mu je Jovo Jandrić naredio da krene u prikupljanje civilnog stanovništva radi pretresa.
“Drugooptuženi je izjavio kako do momenta kada se sve desilo, nije ni znao da će se to dogoditi”, dodao je Panić.
Predrag Radulović, dodatni advokat drugooptuženog, insistirao je da se privedu sve osobe koje se u optužnici spominju kao suizvršioci, budući da su na ovaj način “samo trojica privedena, dok je status drugih koji su učestvovali beneficiran”.
Nebojša Pantić, branilac trećeoptuženog Milorada Savića, rekao je kako se “nadao da će se optužnica izmijeniti”.
“Tužilaštvo je kazalo kako su sva tri optužena imala tačno određene individualne zadatke. Međutim, u analizi činjeničnog stanja mi ne vidimo te pojedinačne zadatke, već samo tvrdnje općeg karaktera”, naveo je Pantić, dodavši kako je Tužilaštvo imalo selektivan odnos prema svjedocima.
Pantić je naveo kako u dokaznom postupku nije dokazano gotovo ništa što se Saviću optužnicom stavlja na teret.
Tužilaštvo je na kraju zatražilo produženje pritvora do izricanja presude, zbog bojazni da bi neki od optuženih mogao pobjeći.
Iako, prema zakonskom roku, presuda treba biti saopćena tri dana nakon iznošenja završnih riječi, to neće biti ispoštovano zato što je – kako je predsjedavajući Vijeća rekao – “preostalo jako malo vremena za vijećanje”, ali i zbog toga što članovi Vijeća imaju dodatne obaveze.
Ročište na kojem su iznesene završne riječi nakon suđenja dvojici Pekeza i Saviću počelo je sa više od sat vremena zakašnjenja jer je drugooptuženi po dolasku u sudnicu obavijestio svog advokata da ne može pratiti suđenje pošto su mu “baterije na slušnom aparatu istrošene”. Na osnovu odluke Vijeća, službenici Suda su pronašli novu bateriju i omogućili drugooptuženom da prati iznošenje završnih riječi.
