Elvir Ćusto, svjedok Tužilaštva na suđenju Ratku Bundalu, Neđi Zeljaji i Đorđislavu Aškrabi, govorio je o posljednjem susretu sa ocem i maloljetnim bratom, koji su ubijeni 1992. godine, rekavši kako “ne može zaboraviti dan kada ih je izgubio”.
Tužilaštvo BiH tereti Bundala, Zeljaju i Aškrabu za ubistva, silovanja, zatvaranja i prisilne nestanke Bošnjaka te pljačku njihove imovine u Kalinoviku tokom 1992. i 1993. godine. Bundalo je navodno bio komandant Taktičke grupe Kalinovik, Zeljaja komandir Stanice javne bezbjednosti Kalinovik, a Aškraba nadzornik logora “Barutni magacin”.
Ćusto je ispričao kako su stanovnici njegovog sela Jelašica, općina Kalinovik, “bili mirni” sve do 25. juna 1992. godine, kada su došli policajci u vojnom kamionu te počeli odvoditi njegove komšije. Njegov otac Zaim je tada bio u jednoj od susjednih kuća.
“Meni su prišla dva policajca i pitala gdje mi je brat Nedžad. Kada sam rekao da ne znam, udarili su me”, rekao je svjedok, koji je tada imao “nepunih 15 godina”. Nakon toga, prisjetio se Ćusto, iz kuće su izveli njegovog brata Almira, koji je imao 17 godina.
“Majka je govorila: ‘Pustite mi dijete.’ Ostala je uplakana na zemlji. Almira su odveli na kamion”, ispričao je svjedok.
Sutradan je, prisjetio se dalje Ćusto, u Osnovnoj školi “Miladin Radojević” u Kalinoviku posjetio brata i oca, i tada ih je, kako je rekao, vidio posljednji put.
“Otac mi je poginuo kao živi štit u mjestu Rogoj, općina Šipovo. Saznao sam da su pronašli njega i komšiju Nasufa Biću, vezane nekom žicom. Nisu mogli da ih odvežu, skupa su ih i ukopali”, tvrdi Ćusto, koji je, na zahtjev Tužilaštva, na fotografiji identifikovao očev i Bićin mezar, koji su udaljeni nekoliko centimetara.
Ćusto tvrdi da je za sudbinu brata Almira saznao od Fejzije Hadžića, koji je preživio strijeljanje u logoru “Barutni magacin”.
“Saznao sam da je strijeljan i prebačen u štalu, gdje je zapaljen. Njegovo tijelo nije nikada identifikovano. Nije nađeno dovoljno kostiju”, rekao je svjedok.
Aziz Đozo, drugi svjedok, ispričao je kako se početkom rata sa porodicom i ostalim komšijama iz sela Drače, općina Foča, krio na planini Husad, gdje je upoznao Fejziju Hadžića.
“Taj čovjek je došao sav prljav i jadan. Rekao je da je preživio strijeljanje u nekoj štali. Imao je ranu na nozi i ja sam mu pružio prvu pomoć. Previjao sam mu nogu 10 do 15 dana”, rekao je Đozo, dodavši da je to “moglo biti” u maju 1992. godine.
Nastavak suđenja je zakazan za 14. april 2008. godine.
