Četiri svjedoka Tužilaštva različito su govorila o postojanju artiljerijskog naoružanja velikog kalibra na planini Ozren tokom 1995. godine.
Bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) iskaz su dali na suđenju Novaku Đukiću, kojeg Državno tužilaštvo tereti da je, kao komandant Taktičke grupe (TG) Ozren, naredio granatiranje Tuzle iz topova kalibra 130 mm.
Mile Savić, koji je tokom rata bio komandant Mješovitog artiljerijskog puka Prvog krajiškog korpusa VRS-a, tvrdi da je vod koji su činila dva topa 130 mm i oko 20 ljudi “pridodao Taktičkoj grupi Ozren” da bi ih oni mogli upotrebljavati.
“Korpus je pretpočinio taj vod Operativnoj grupi Doboj, a on dalje Taktičkog grupi. To je kao kad date nekome auto na korištenje i date mu punomoć”, rekao je Savić, istaknuvši da je taj vod topova morao podnositi izvještaj TG-u.
“Vodila se evidencija o projektilima, ništa nije smjelo da se ispali bez naređenja”, kazao je Savić i dodao da su se topovi upotrebljavali “po naređenju pretpostavljene brigade”.
Svjedok Brano Marjanović, bivši komandir čete Prve ozrenske brigade VRS-a, koja je djelovala na području planine Ozren, tvrdi da nigdje nije vidio “nijedan top”, niti zna za njih, a da je njegova jedinica na raspolaganju imala samo minobacače od 62 mm.
Također je rekao da o granatiranju Tuzle ne zna ništa, odnosno da je za taj događaj saznao krajem rata “preko televizije”.
“Znam da nikada niko nije rekao da je ta granata mogla pasti sa Ozrena. To je opšte razmišljanje vojske, stanovništva, ulice i kafane. I dan-danas je takvo razmišljanje – mi nismo ni imali to oružje”, rekao je Marjanović.
Isto je potvrdio i svjedok Zoran Lazarević, koji je 1995. godine bio Marjanovićev zamjenik. On je Sudskom vijeću ispričao da je u septembru te godine “čuo da je pala nekakva granata tamo”. Također je rekao da nije vidio topove na Ozrenu, niti zna da su postojali.
Prema navodima optužnice, 25. maja 1995. godine sa područja planine Ozren ispaljena je granata koja je pala u dio grada Tuzla zvani Kapija, te je “nakon žestoke eksplozije” poginula 71 osoba, a ranjeno njih 240.
Lazarević je još ispričao kako su položaje VRS-a na Ozrenu tokom rata granatirali i pripadnici UNPROFOR-a.
“To je bila javna tajna, to se pričalo, a ja sam čuo na vezi. Čujem ‘vatra’ – fire – i onda gruhne. To nije ni srpski, ni bošnjački, ni hrvatski jezik. Oni na osmatračnici su rekli da su vidjeli bijele tenkove”, rekao je Lazarević.
Svjedok Vladimir Vavan, koji je tokom 1995. godine bio pripadnik artiljerijskih jedinica raspoređenih na planini Vlašić, iznad Travnika, rekao je da je “čuo” kako su u to vrijeme na Ozrenu bili topovi 130 mm, ali ne zna ko je bio tamo.
Suđenje se nastavlja 15. aprila 2008. godine.
