Vuković Rajko i Ranko: Presuda 4. februara

Presuda Rajku i Ranku Vukoviću, bivšim pripadnicima srpskih snaga koji su pred Sudom BiH optuženi za ratne zločine, bit će izrečena 4. februara 2008. godine.

Prvi put od kada se, od 2004. godine, vode procesi protiv optuženih za ratne zločine pred Sudom BiH u Sarajevu, završnu riječ, pored Tužilaštva i Odbrane, iznio je i jedan od oštećenih – Aljo Hukara, čijeg su oca Avdiju, navodno, ubila braća Vuković.

Sudu su se obratili i sami optuženi, još jednom nazivajući navode optužnice lažnim, te tvrdeći da ono što u njoj stoji nema ništa s njima.

Ranka i Rajka Vukovića Državno tužilaštvo tereti da su kao pripadnici tadašnje vojske Srpske Republike BiH, zajedno sa još dvojicom vojnika, 1992. godine ušli u selo Podkolun i ubili Avdiju Hukaru u njegovoj porodičnoj kući, te Mejru Bekriju. Ranko se tereti i za silovanje jedne žene u mjestu Miljevina.

Behaija Krnjić, tužilac u ovom predmetu, rekao je kako smatra da je provedenim dokazima tokom suđenja utvrđeno da su optuženi Ranko i Rajko Vuković počinili zločine koji im se stavljaju na teret, te je zatražio da ih Sudsko vijeće proglasi krivim.

“Nakon što Vijeće oglasi krivim optužene, tražim da se Ranku izrekne dugotrajna kazna zatvora. Vijeće u obzir ne bi trebalo uzeti ni jednu olakšavajuću okolnost za optužene, već otežavajuće, a to su upornost i bezobzirnost pri činjenju djela”, kazao je tužilac Krnjić.

Veljko Čivša, branilac optuženih, zaključio je da, na osnovu iznesenih dokaza, “Vijeće može donijeti isključivo oslobađajuću presudu”.

“Dvije tačke optužnice počivaju na iskazima po jednog svjedoka, iskazima koje su mijenjali”, rekao je Čivša.

Tužilac Krnjić smatra da je prva tačka optužnice, koja se odnosi na ubistvo Avdije Hukare i Mejre Bekrije, “dokazana iskazima svjedoka Bajre Hukare, sina ubijenog Avdije, čiju vjerodostojnost potvrđuju materijalni dokazi Tužilaštva, te izjave drugih svjedoka”. Tužilac smatra da je ovaj svjedok “decidno naveo činjenice o ulasku četvorice vojnika u selo, među kojima je prepoznao Ranka i Rajka Vukovića”.

Hukara je, kako je rekao Krnjić, “dao izjavu policiji 1993. godine i ona se ne razlikuje od one date na glavnom pretresu”.

Branilac Čivša je i u završnoj riječi pokušao diskreditovati svjedoka Tužilaštva Bajru Hukaru rekavši da mu je nadimak “Perda, što među mještanima njihovog kraja znači ‘lažov’”.

“Iskazi ključnih svjedoka Tužilaštva – Bajre Hukare i njegove supruge Zahide – te svjedoka Odbrane Pašane Sejfić i Miladina i Cvijete Stanić se razlikuju”, kazao je Čivša, pojasnivši da je Zahida kazala “da nije vidjela koju su uniformu nosili vojnici, iako je bila zajedno sa Pašanom, koja je rekla da su imali sivomaslinastu uniformu”.

Tužilac smatra da se iskaz svjedokinje A, koja tvrdi da ju je silovao Ranko Vuković, ne može biti doveden u sumnju. Oštećena je rekla kako ju je u ljeto 1992. godine optuženi silovao u njenom stanu u Miljevini, prijeteći joj.

Branilac je naveo kako je svjedokinja A u sudnici rekla da je optuženi nije vrijeđao i tukao, ali da se plašila jer je bio mrak. “Uz to, ona se nije mogla sjetiti ni šta je imao od odjeće na sebi”, rekao je Čivša.

“Ne može se ovdje govoriti o silovanju jer nedostaju sila i prijetnje”, kazao je Čivša.

Aljo Hukara je rekao da u potpunosti podržava riječi i zahtjev tužioca da se optuženi proglase krivim.