Kurtović: Noćne more iz Drežnice

Zijad Kurtović je bio “bog i batina” u Crkvi Svih Svetih, gdje su mučeni hrvatski vojnici i civili, rekao je svjedok Tužilaštva na suđenju bivšem pripadniku Armije Bosne i Hercegovine.

Matija Jakšić, vozač sanitetskog vozila pri Hrvatskom vijeću obrane (HVO), nakon par mjeseci provedenih u zatočeništvu u Buturović Polju i Muzeju u Jablanici, odveden je, zajedno sa još 20 zarobljenika hrvatske nacionalnosti, u Donju Drežnicu.

Prisjećajući se odvođenja iz Muzeja u Jablanici u Donju Drežnicu, Jakšić je rekao da su njega i dvadesetoricu drugih zatvorenika iz baze jedinice pod komandom Zulfikara Ališpage Zuke u noći odveli “neki policajci iz Armije BiH”.

“U Donju Drežnicu smo stigli kasno navečer i odmah su nas odveli u župni ured, pored kojeg je bila crkva, spremna za misu”, rekao je Jakšić. U župnom uredu su zarobljenici “ispitani uz batine”, rekao je svjedok.

U to vrijeme Jakšić nije poznavao Kurtovića, ali mu je njegovo ime rekao drugi zatočenik, Marinko Drežnjak, koji je do rata bio susjed optuženog. “Kada je Zijad ušao u ured, Marinko je rekao: ‘Evo Zije, gotovi smo’”, prisjetio se svjedok.

“Mene je tukao osobno Zijad Kurtović”, bio je izričit Jakšić. “Stavljao mi je i pištolj u usta.”

Zijad Kurtović se kao zapovjednik voda Vojne policije Samostalnog bataljona “Drežnica”, koji je djelovao u sustavu Armije BiH, tereti da je u drugoj polovici 1993. godine u katoličkoj Crkvi Svih Svetih u Donjoj Drežnici kod Jablanice mučio i zlostavljao 20 zarobljenika hrvatske nacionalnosti, nanoseći im tjelesne i psihičke ozljede.

Drugi svjedok Tužilaštva, Branko Jurić, doveden je u Donju Drežnicu istog dana kada i Jakšić. “Rekli su nam da nas neće tući. Neki od nas su zaspali, a onda su nas probudili jauci. Počeli su nas udarati ljudi koji su nas tu doveli”, rekao je Jurić, koji je također bio pripadnik postrojbi HVO-a kada je zarobljen.

“Mene su nogama udarali u rebra i leđa. Onda su nas odveli u crkvu”, dodao je ovaj svjedok.

Jurić nije znao imena vojnika koji su mučili njega i ostale zatočenike. “Ne znam ko su bili. Mislim da su bili pripadnici Armije BiH, ali nisam siguran”, rekao je Jurić. Dodao je da je osoba koja je izgledala kao “glavna” u grupi od pet-šest vojnika koji su ih mučili, udarala i njega. “Taj glavni je mene osobno tukao u više navrata i poticao druge da to rade.”

Za razliku od Jurića, Jakšić je sa sigurnošću tvrdio da je Zijad Kurtović bio “glavni”. “Kada njega ne bi bilo, bio bi nekakav mir; čim on dođe, nastane strava”, rekao je Jakšić. Gledajući u optuženog, ovaj svjedok je rekao da će mu Kurtović “ostati u sjećanju, dugo ću ga pamtiti”.

Tokom mjesec dana provedenih u Donjoj Drežnici, zatočeni hrvatski civili i vojnici odvođeni su na prisilni rad na linije bojišnice, gdje su kopali rovove. U toku noći, po povratku sa rada, odvođeni su u crkvu, gdje su mučeni i maltretirani.

“Tukli su nas kipovima svetaca, tjerali nas da jedemo krunicu, skidali slike Križnog puta sa zidova i nabijali ih nam na glave”, prisjetio se Jakšić.

Nastavljajući iskaz, Jakšić je rekao da je jednoga dana Kurtović iščupao utičnicu u crkvi, ostavljajući žice pod naponom da vire iz zida. “Prozvao je nas nekoliko po brojevima koje smo imali na odjeći i jednog natjerao da uhvati gole žice, a druge da se drže jedan za drugog kako bi napravili strujno kolo. Na pod je prethodno bacio vodu”, rekao je Jakšić.

Kurtović se također tereti da je dvojicu pritvorenika – koji u ovom sudskom procesu imaju status zaštićenih svjedoka pod šiframa “A” i “B” – prisilio na oralni seks.

Jakšić je posvjedočio da za ovaj incident zna jer su mu rekli zaštićeni svjedoci A i B. “Niko nije vidio šta se tačno desilo sa svjedocima A i B, ali su nam oni rekli nakon incidenta.”

Jurić pak tvrdi da je vidio ovaj akt. “Ja sam vidio svjedoke A i B kako rade oralni seks kada im je jedan vojnik to naredio”, rekao je Jurić. Na upit predsjedavajuće Sudskog vijeća Minke Kreho kako je moguće da je vidio ovaj akt, svjedok je kazao: “Oni su to radili između klupa u crkvi koje su bile jedno metar udaljene od mene.”

“I dan-danas se budim u noći i sanjam tu crkvu”, rekao je Jurić.

Nijedan svjedok nije mogao potvrditi da su pripadnici Armije BiH koji su ih mučili znali koji od njih je bio vojnik a koji civil, niti da je bilo ko drugi, osim grupe koja ih je maltretirala, znao gdje su držani.

“Crveni križ nije znao za nas, samo su znali Zijo i njegovi zlikovci. Sumnjam da je i Zuka znao”, rekao je Jakšić.

Nastavak suđenja je zakazan za 20. septembar 2007. godine, kada će biti ispitana još dva svjedoka Tužilaštva.