Mihaljević: Ubistva u Tulicama
Svjedok Tužilaštva BiH na suđenju Zdravku Mihaljeviću, optuženom za zločine u okolini Kiseljaka, govorio je o ubistvima i maltretiranju Bošnjaka u selu Tulice u junu 1993. godine.
Zdravko Mihaljević se tereti da je u periodu od aprila do kraja juna 1993. godine, kao pripadnik II bojne brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Ban Josip Jelačić” iz Kiseljaka, te kao zapovjednik Postrojbe za posebne namjene “Maturice”, počinio zločin protiv civilnog stanovništva u selu Tulice, Kiseljak.
Svjedok A opisao je događaje u tom selu od 12. juna 1993. godine.
Tog dana selo je granatirano, prema saznanjima svjedoka, sa položaja HVO-a, a stanovništvo se sakrilo u podrumima kuća.
Dok je svjedok A sa ostalim mještanima gasio jednu zapaljenu kuću, dotrčao je komšija rekavši im da dolaze “crnokošuljaši”.
“Bili smo opkoljeni sa svih strana. Približavali su se kao u streljačkom stroju i počinjali da pucaju”, kazao je svjedok.
Pokušao je da pobjegne, ali ga je uhvatio Vlatko Trogrlić Žuna i rekao da se javi Pijuku (nadimak optuženog) da ga on rasporedi. Svjedok je izjavio da tada nije prepoznao Mihaljevića, nego je od drugih saznao da je to on.
Prema tvrdnjama ovog svjedoka, Mihaljević je, zajedno sa još jednim licem, ubio Salku Bajraktarevića.
Oko 35 muškaraca iz sela je potom odvedeno do mjesnog groblja. Tu su ubijeni Refik Huseinović, Mufid Tulić, Safet Kadrić, Ahmed Bajraktarević, Zijad Huseinović i Aziz Huseinović.
Na njih je, tvrdi svjedok A, pucao Zdravko Mihaljević, zajedno sa još nekoliko vojnika.
Prema iskazu ovog svjedoka, Mihaljević je ubio i Kasima Huseinovića, nakon što je u njegovoj kući pronađeno oružje.
Optuženi je maltretirao i samog svjedoka A kada je ovaj rekao da nema oružje.
Kasnije je grupa od oko 30 muškaraca vozilom “tamić” odvezena prema Lepenici. Mihaljević je išao za njima u bijelom “golfu”. Tamo je Ibrahim Jusić “skinut” sa vozila i odveden. Svjedok je naknadno saznao da je Jusić odveden u logor Svinjarevo i da je kasnije ubijen. Ostali su odvedeni u kasarnu Kiseljak.
Tokom opisanih događaja, osoba za koju svjedok A tvrdi da je bio Mihaljević, imala je na glavi crnu kapu sa prorezima za oči, nos i usta. Kapu je skinuo kada su stigli u Lepenicu i tada se svjedok uvjerio da se radi o Zdravku Mihaljeviću.
Svjedok je opisao odjeću koju je na sebi imala osoba koju je tog dana identifikovao kao Zdravka Mihaljevića. Detaljno je opisana i tetovaža na nadlaktici te osobe – zmija savijena oko mača. Glas te osobe svjedok je opisao kao “piskav”.
Tokom unakrsnog ispitivanja svjedok A je izjavio da nije vidio fotografiju optuženog niti je bilo kada vršio njegovo prepoznavanje. Mihaljevića je od 1992. godine poznavao “iz viđenja”, a poslije opisanih događaja nikad više ga nije vidio. Svjedok je izjavio da danas ne bi mogao prepoznati optuženog.
Sam optuženi postavio je svjedoku nekoliko pitanja o vojnoj situaciji u selu Tulice 1992. godine, na koja svjedok uglavnom nije mogao sa sigurnošću odgovoriti.
Osim zaštite identiteta, ovaj svjedok je dao iskaz pod dodatnim mjerama zaštite – ročište je praćeno iz druge prostorije uz slušanje audiozapisa. Javnost je nekoliko puta potpuno isključivana sa suđenja.
Suđenje Zdravku Mihaljeviću nastavlja se 5. septembra 2007. godine.
