Lelek: Plač optuženog u sudnici

U unakrsnom ispitivanju, optuženi Željko Lelek je na pitanja tužiteljice često odgovarao povišenog tona, ali je na kraju, kroz suze, još jednom negirao sve navode optužnice, uz tvrdnju da su svjedoci Tužilaštva dali lažne iskaze.

“Nisam nikome u ratu niti opsovao ili ga ružno pogledao, prišao na ružan način… To je strašno šta se sa mnom i sa mojom porodicom dešava u proteklih 14 mjeseci kako sam uhapšen”, rekao je kroz suze Lelek.

Željko Lelek je, kako smatra Tužilaštvo BiH, kriv za zločin protiv čovječnosti počinjen u toku 1992. godine na teritoriji općine Višegrad. U optužnici se, pored ostalog, navodi da je Lelek, u to vrijeme policajac u Višegradu, djelovao zajedno s paravojnom formacijom “Beli orlovi” kojom je komandovao haški optuženik Milan Lukić, te da je kriv za ubistva, protjerivanja, prisilna zatočenja i silovanja.

U direktnom ispitivanju 2. juna ove godine, Lelek je rekao da su do početka rata Bošnjaci bili većinsko stanovništvo u Višegradu. U unakrsnom ispitivanju, na pitanje tužiteljice Božidarke Dodik da li je tako i danas, Lelek je odgovorio da “nema popisa” ali da misli kako je “istina da je sada većinsko srpsko stanovništvo”.

Prema Lelekovom mišljenju, Bošnjaci sa područja općine dobrovoljno su otišli po ulasku Užičkog korpusa Jugoslovenske narodne armije u maju 1992. godine, a prethodno su dobrovoljno predali oružje, o čemu je on pravio službene zabilješke i izdavao potvrde, s obzirom da je radio u policiji na poslovima materijalno-tehničke službe.

Optuženi je također kazao da je pravio službene zabilješke o stradanjima na mostu u Višegradu, o ubistvima i odvođenju ljudi, ali nije mogao reći detalje o tim dešavanjima.

“Ne znam koje su nacionalnosti bili ti ljudi koji su ubijani, ali sam čuo za ubistva i napravio zabilješku”, ustvrdio je Lelek, dodavši da nije vidio da je neko počinio zločin jer bi i samo gledanje značilo saučesništvo.

Lelek je rekao i da je “čuo” da su civili zatvarani u banju “Vilina vlas” u Višegradu, te da su se tamo dešavala i silovanja, ali pri obilasku banje sa predstavnicima Međunarodnog crvenog križa i stranim novinarima u drugoj polovini juna 1992. godine, nije ništa vidio.

Prema navodima optužnice te tvrdnjama svjedoka, Lelek je učestvovao u silovanju žena koje su bile prisilno zatočene u “Vilinoj vlasi”.

Optuženi je ponovio i navode da je razlog zbog kojeg se našao u pritvoru intervencija Bakire Hasečić, svjedokinje Tužilaštva i predsjednice Udruženja “Žene žrtve rata”. Lelek tvrdi da je u aprilu 2006. godine iz arhive policije u Višegradu “izvukao krivičnu prijavu za ratne zločine protiv Bakire Hasečić” i da je nakon toga uhapšen.

“Za sve što se dešava oko mene glavni krivac je Bakira Hasečić. Ona dostavlja izjave protiv mene Tužilaštvu, koje onda radi po tome. Da sam u Višegradu, trudio bih se da se ta krivična prijava protiv nje dovede do kraja”, rekao je Lelek, koji nije mogao odgovoriti na pitanje tužiteljice da li je proces protiv Bakire Hasečić obustavljen nakon njegovog hapšenja.

Lelek tvrdi i da su svi svjedoci Tužilaštva, pod uticajem Bakire Hasečić, dali lažne izjave.

Sudija Paul Melchior Brilman je konstatovao da ovakav Lelekov stav znači da je “Hasečić vrlo važna osoba” te je pitao optuženog i braniteljicu Radmilu Radisavljević kada je namjeravaju pozvati kao svjedoka.

“Nemamo namjeru, jer je svjedočila u korist Tužilaštva”, odgovorila je Radisavljević i dodala da Odbrana nije imala potrebe niti za unakrsnim ispitivanjem ove svjedokinje pošto je “ta osoba poznata po svom ponašanju”.

Sljedeće ročište je 17. jula 2007. godine, kada će Odbrana saslušati tri svjedoka.