Dvojica svjedoka Obrane rekla su kako Nenad Tanasković u junu 1992. godine nije imao nikakvu komandnu odgovornost, te da je u vojsci bio angažiran kao vozač.
Tužiteljstvo pak tvrdi da je Tanasković, kao pripadnik rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti Višegrad, u više navrata u toku juna 1992. godine učestvovao u protjerivanju Bošnjaka sa teritorija ove općine, kao i njihovom zlostavljanju i protupravnom zatvaranju.
Zaštićeni svjedok M je ispričao da je Tanaskovića u junu 1992. godine viđao kako prevozi ranjene i poginule srpske borce, što je i ovaj svjedok radio u tom periodu.
U tijeku 1992. godine Tanasković je, prema iskazu svjedoka, vozio “zaduženo vozilo koje je samo mogao voziti po naređenju, jer se strogo morao pravdati svaki litar utrošenog goriva”.
Momčilo Trifković je pak rekao da je 1992. godine zajedno s optuženim “razvozio hranu stanovnicima okolnih sela”.
“Optuženi 1992. godine nije išao na prve linije”, dodao je Trifković.
Svjedoci Rajko i Aco Nikitović te Solomun Janjić su rekli kako su prije rata poznavali optuženog, ali da ga nisu viđali u vrijeme sukoba na području općine Višegrad.
Nakon saslušanja svjedoka, Obrana je predložila da se na narednom ročištu u sudnici prikaže videosnimak “na kojem se vidi početak sukoba u Višegradu”, što je Vijeće i prihvatilo.
Pregledavanje videomaterijala, te saslušanje dvaju posljednjih svjedoka Obrane, zakazano je za 3. juli 2007. godine.
