Abdulah Popara i Benjamin Kardaš, bivši zatočenici logora u Kreševu, Srednja Bosna, kazali su Sudskom vijeću kakoje Vojna policija Hrvatskog vijeća obrane (HVO) imala zadatak čuvati i odvoditi logoraše na prinudne radove.
“Vojni policajci su nas redovno odvodili na prinudne radove u okolici Kreševa”, rekao je Benjamin Kardaš.
Prema navodima optužnice, Krešo Lučić je od aprila do septembra 1993. godine, kao zapovjednik Vojne policije HVO-a Kreševo, sudjelovao u zatvaranju Bošnjaka civila, njihovom mučenju i odvođenjuna prinudne radove.
Oba svjedoka su kazala kako ulogorima u kojima su bili tokom 1993. godine nisu vidjeli optuženog Lučića, ali da su od drugih zatočenika saznali da je on zapovjednik Vojne policije.
Obojica su također kazala kako su“oko 18. juna 1993. godine” uhapšeni i odvedeni u Osnovnu školu “Ivo Lola Ribar”,pritvorski centar kojim je upravljao Josip Topić, navodno i član Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH.
“Unutra je bilo zatvoreno sve stanovnišvo, bez obzira na godine. Najmlađi zatočenik je imao svega mjesec dana”,tvrdi Popara.
Nakon desetak dana, svi zatočenici su iz škole prebačeni u hangar “Šunje”, iz kojega su odvođeni na prinudne radove, na kojima su neki, prema riječima svjedoka, i stradali.
“Dobrovoljno sam se javio da pokupim leševe i da ih ukopam sa još nekoliko zatočenika u selu Tomići, nedaleko od Kreševa”, kazao je Kardaš.
Mnogi zatočenici, prema riječima ove dvojice svjedoka, odvođeni su na razgovore, nakon čega su se vraćali pretučeni.
“Bili su u takvom stanju da nisu mogli govoriti. Kasnije smo saznali da su odvođeni u zgradu Elektroprivrede, sjedište Vojne policije, gdje su mučeni”, tvrdi svjedok Kardaš.
Prema navodima optužnice, Lučić se tereti da je, zajedno sa vojnim policajcima, u junu i julu 1993. godine u Stožeru Vojne policije Kreševo u zgradi Elektroprivrede mučio zatočene Bošnjake dovedene iz logora Šunje.
Nastavak suđenja je 28. marta.2007. godine.
