Pred Sudom BiH, na suđenju Kreši Lučiću, bivšem zapovjedniku Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Državno tužilaštvo je ispitalo Junuza Ahbabovića, Džemu Ramića i Ajšu Agić.
Krešo Lučić se tereti da je utoku 1993. godine učestvovao u zatvaranju i mučenju civila Bošnjaka sa područja Srednje Bosne te pomaganju drugima u odvođenju zatvorenika na prisilne radove i zatvaranju u lošim uvjetima.
Džemo Ramić je imao 17 godina kadaje, 29. juna 1993. godine, zajedno sa ocem i četvoricom muškaraca iz sela Crnići, uhapšen. Svi su odvedeni prvo u Policijsku stanicu u Kreševu, a potom u logor formiran unutar hangara Šunje.
Pri ulasku u logor Šunje, kako je Ramić rekao, vidjeli su vojnika sa kojim se njegov otac pozdravio. Kasnije mu je rekao da je to bio Krešo Lučić.
Ramić je razmijenjen 26. augusta 1993. godine u grupi sa devet žena koje su bile zatočene u Osnovnoj školi u Kreševu, a među kojima je bila i njegova majka.
Ramić i Junuz Ahbabović, također zatočenik iz logora Šunje, tvrde da civili nisu zlostavljani unutar logora,niti su vidjeli Lučića.
Prema Ahbabovićevim riječima, Krešo Lučić ga je 20. juna 1993. godine odveo sa radnog mjesta iz pekare u Kreševu.
“Lučić je došao sa dvojicom vojnih policajaca i rekao nam da imaju nalog da nas privedu”, rekao je Ahbabović.
U logoru Šunje, a potom u logoru u objektu Ćilimara, bio je zatočen sve do aprila 1994. godine.
Prema tvrdnjama Ahbabovića, zatočenici iz logora Šunje su odvođeni na prinudne radove na prve linije bojišnice.
“Svako jutro je bila prozivka,zatim bi nas vodili na prinudni rad”, rekao je Ahbabović.
Svjedokinja Ajša Agić je iz sela Bukve odvedena 24. juna 1993. godine a potom zatočena u prostorijama Osnovne škole uKreševu. Oslobođena je krajem augusta 1993. godine.
Kako je rekla, nije vidjela Lučića, ali su joj druge žene koje su zarobljene zajedno s njom, rekle da je bio prisutan pri transportu civila.
Sljedeće ročište je 19. marta.
