Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Doktorica Alma Bravo – Mehmedbašić, neuropsihijatar iz Sarajeva, rekla je za djevojke koje su bile zatočene i seksualno zlostavljane u Foči da su bile kao “lutke bez duše koje su nekada bile ljudska bića”.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine pozvalo je dr Alma Bravo – Mehmedbašić kao vještaka kako bi dala svoje stručno mišljenje o tome da li su zaštićene svjedokinje 191, 190 i 186, mogle razviti osjećanja prema ljudima koji su ih držali u zatočeništvu.

Dr Alma Bravo – Mehmedbašić iskaz je dala u slučaju koji se vodi protiv Gojka Jankovića, koji se tereti da je zajedno sa drugim licima, u toku 1992. i 1993. godine, učestvovao u silovanju više žena. Neke od njih su odvojene od porodica, te više mjeseci držane u kućama i stanovima na području općine Foča, gdje su ih Janković i njemu podređeni vojnici, silovali i zlostavljali. Janković je, tvrdi Tužilaštvo, bio na čelu paravojne formacije koja je djelovala zajedno sa srpskim snagama.

Odbrana je kroz izjave svjedoka dokazivala da su ove tri svjedokinje, od kojih su obje u doba zatočenja imale 16. godina, razvile pozitivne emocije prema Gojku Jankoviću.

Jedna od svjedokinja Odbrane je za svjedokinju 186 rekla da je “bila luda za Gojkom”.

“Žrtve su bile duže vrijeme žrtve seksualne torture. Kod takvih žrtava se može razviti ovisnost o onima koji su nad njima imali moć”, rekla je dr Alma Bravo – Mehmedbašić koja je nalaz dala na osnovu saslušanih izjava svjedokinja.

Doktorica je rekla i da su prema njemom mišljenju, žrtve “da bi preživjele razvile ovisnost sa elementima idealizacije Gojka Jankovića koji je bio autoritet i mogao je spriječiti njihovu torturu”.

“Nije se radilo o emocijama, nego o naporu adaptacije na nenormalne uslove života kako bi zaštitile vlastiti život”, rekla je doktorica dodajući da su ove djevojke bile žrtve “seksualne ekspresije agresije”.

Kao dodatni svjedok Tužilaštva iskaz je dao i doktor Nuradin Aščerić, ginekolog koji je 1992. živio i radio u Novom Pazaru, Srbija.

Prema riječima ovog svjedoka, “fočanska grupa” žena je došla u Novi Pazar u toku ljeta 1992. godine. Njegova ordinacija im je pružila besplatnu medicinsku pomoć.

“Ta grupa je izgledala jadno, prestrašeno. U početku su čak i teško govorile”, rekao je dr Nuradin Aščerić.

Posvjedočio je kako je ne mali broj žena koje su došle sa teritorije Foče u ljeto 1992. godine u Novi Pazar bilo silovano, što su same rekle a u nekim slučajevima je on to utvrdio i na osnovu pregleda.

Prema njegovim riječima, žene koje su dolazile iz Foče su kao silovatelje najčešće spominjale imena Gojka Jankovića, Janka Janjića, “Dragana Gagovića, Janka Vasiljevića, izvjesnog Vukovića, nekog Raševića, Papricu”.

Tužilaštvo je najavilo da će 26. januara ispitati još dva svjedoka među kojima Zibu Džin. Doktor Aščerić je rekao da je ona bila jedna od pacijentica koje su stigle iz Foče u Novi Pazar.

“Sjećam se te djevojčice jer kada je počeo rat ona je tek završila treći razred srednje škole. Sjećam se njenih zelenih očiju i kako je bila bespomoćna. Ispričala je kako ju je izvjesni Paprica posvojio za sebe nakon što ju je grupa srpskih vojnika silovala. Potom ju je vodao i silovao više puta na više mjesta. Znala mu je ime jer mu je jednom pred njim ispala vozačka dozvola i vidjela je kako se zove. Naravno, to je krila od njega”, rekao je doktor Aščerić.

Tužilaštvo je kao silovatelja ove djevojke identifikovalao jednog od svjedoka odbrane, Milenka Papricu, šuru optuženog Jankovića, koji je u ratu bio s njim u istoj jedinici.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao