Potvrđena optužnica za logor Vojno kraj Mostara

Sud BiH potvrdio je optužnicu kojom se trojica bosanskih Hrvata terete za zločine počinjene u toku sukoba između Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Armije BiH u Hercegovini.

Marko Maka Radić (1959), Dragan Petarda Šunjić (1971) i Damir Zingi Brekalo (1964), koji se prije zvao Emir, teretese da su u periodu od jula 1993. do marta 1994. godine, kao pripadnici Bijelopoljske bojne Druge brigade HVO, formirali logor Vojno, na području općine Mostar, te učestvovali u zlostavljanju i ubistvima Bošnjaka.

U obrazloženju optužnice stoji da je Armija BiH 29. juna 1993. godine napala Bijelo Polje i zarobila nekoliko članova HVO i civila Hrvata. Radić je potom naredio da Bošnjaci koji su ostali živjeti u zapadnom dijelu, tada podijeljenog Mostara, budu uhapšeni i razmijenjeni za Hrvate.

«Kako je većina muškaraca već bila zatočena ili su bili u borbi, zatočenicisu bili žene, djeca i stariji», stoji u optužnici.

Svi koji su zatočeni odvedeni su u mjesto Vojno, šest kilometara od Mostara, gdje su zatočeni u kućama i garažama, u radijusu od 100 metara u kojem je formiran logor.

Prema navodima optužnice, koja ga tereti prema komandnoj i ličnoj odgovornosti, Marko Radić je bio na čelu diverzantske jedinice Ivan Stanić-Ćićo, a kasnije zapovjednik Druge brigade HVO, te je bio nadležan za cijelo područje Bijelog Polja, uključujući Vojno.

Radić je naređivao, činio i na druge načine pomagao razna fizička, psihičkai seksualna zlostavljanja civila, tvrdi Tužilaštvo.

Damir Brekalo, pripadnik Bjelopoljske bojne, se tereti da je u augustu1993. godine učestvovao u premlaćivanju zatočenika koji su obavljali prinudne radove na liniji bojišnice u Bijelom Polju, a potom ih ubio. Njihova tijela su razmijenjena i identifikovana u aprilu 1994. godine.

Dragan Šunjić, koji je bio zamjenik komandira logora Vojno te također, smatra Tužilaštvo BiH, snosi ličnu i komandnu odgovornost, je također u augustu1993. godine, zajedno sa Mariom Mihailom, teško pretukao jednog zatvornika u logoru Vojno, usljed čega je on preminuo, a tijelo mu je razmijenjeno i identifikovanou januaru 1995. godine.

Šunjić se tereti da je zajedno sa drugim vojnicima HVO, u oktorbu 1993.godine, učestvovao u prebacivanju grupe od oko 50 zatočenika iz logora Heliodrom do mjesta Vojno, a da su na pola puta neki od zatočenika ubijeni.

U logoru Vojno, za čije djelovanje se optužuje Radić, zatočenici su vođenina prisilni rad, gdje su zlostavljani na najbrutalnije načine uključujući mučenje strujom, premlaćivanje drvenim palicama i drškama od sjekira.

Radić lično je, prema optužnici, učestvovao i u seksualnom zlostavljanjužena zatočenica u logoru Vojno, uključujući i maloljetnice, te ohrabrivao drugeda čine isto, među kojima i drugu dvojicu optuženih.

U obrazloženju optužnice stoji da postoje dokazi da su silovanja i seksualna zlostavljanja vršena namjerno i prema planu. Jedna od svjedokinja Tužilaštva je rekla kako za tri mjeseca zatočeništva samo pet dana nije bila silovana.

Među svjedocima bi se trebale naći i neke djevojke koje su kao maloljetnice navodno bile žrtve ove trojke.

Nije poznato koliko je osoba bilo zatočeno u logoru Vojno koji je zatvoren 6. marta 1994. godine.

Zajednička optužnica protiv ove trojice ima 19 tačaka kroz koje se tereteza zločin protiv čovječnosti.