Odbrana Nikole Andruna, optuženog za ratni zločin protiv Bošnjaka koji su bili zatočeni u logoru Gabela kraj Čapljine 1993. godine, saslušala je još četvoricu bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Sva četvorica su rekla da nisu sigurni koju je funkciju optuženi obavljao u logoru. Prema optužnici, Andrun je bio zamjenik zapovjednika u Gabeli.
Mile Čemerašje u logor Gabela došao u augustu 1993. godine i sve do rasformiranja logora bio je stražar.
Čemeraš je naglasio da su stražari bili «pretežno» stariji ljudi ili oni koji nisu «mogli u vojsku».
Svjedok je rekao da ne zna da li je optuženi nekome «nanio zla», kao ni koju je funkciju obavljao u logoru.
Vesna Tančica, državna tužiteljica, je napomenula da u Tužilaštvu postoje dva predmeta protiv Mile Čemeraša u kojima se ovaj svjedok sumnjiči za zločine u logoru Gabela i selu Tasovčići u Hercegovini.
Darko Križanović je bio pripadnik HVO-a od marta 1994. godine, a optuženog Nikolu Andruna, kako kaže, poznaje dvadesetak godina.
U Gabelu je dolazio u posjetu ženinom bratu, inače Bošnjaku po nacionalnosti,a posjete mu je omogućavao Nikola Andrun.
«Nikola je imao pušku kao i svaki stražar», rekao je Križanović dodajući da on pretpostavlja da je optuženi bio stražar.
Ljubo Džikov je u HVO-u bio od 1992. do 1995. godine. Andruna je prije formiranja logora Gabela znao samo iz viđenja, a kasnije je s njim komunicirao dok je Andrun bio u logoru. Džikov kaže da mu je optuženi omogućavao da posjeti ženinog brata Bošnjaka koji je bio među zatočenicima.
«Pretpostavljam da je Nikola bio vojnik jer je stajao na kapiji logora», rekao je svjedok istakavši da ne zna da li je optuženi nekoga maltretirao, niti da li je imao oružje.
«Nisam vidio da je držao nešto u rukama», rekao je svjedok.
Jusuf Elezović, četvrti svjedok odbrane, bio je pripadnik HVOa do 2. jula 1993. godine kada su ga Hrvati pripadnici HVO uhapsili i odveli u logor Gabela gdje je ostao do 15. decembra 1993. godine.
«Uslovi u logoru su bili dobri. Dozvoljavali su nam posjete, a mi smo odlazili na posao», rekao je svjedok Elezović i dodao kako je većina zatočenika išla na radove jer su dobijali dodatnu hranu i piće.
«Odlazili bismo na rad iz solidarnosti kako bi ostalim zatvorenicima ostalo više hrane», rekao je Jusuf Elezović.
Rekao je i da su zatvorenici «ispitivani i tučeni od njemu nepoznatih ljudi».
Svjedok je na kraju dodao da je nakon rata viđao optuženog i razgovarao sa njim sa «velikim apetitom».
Nastavak glavnog pretresa zakazan je za 20. novembar.
