This post is also available in: English
Apelaciono vijeće je prihvatio žalbu Tužilaštva BiH i odbrane optuženog Neđe Samardžića i ukinulo prvostepanu presudu od 13, 4 godine zatvora donesenu u aprilu ove godine, te odlučilo održati ponovni pretres u ovom slučaju.
Odluku o poništenju prvostepene presude kojom je Samardžić proglašen krivim za zločine počinjene u Foči 1992. i 1993 godine, Apelaciono vijeće je donijelo zbog “povrede odredaba krivičnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja”.
U drugostepenom rješenju o ukidanju prvostepene presude rečeno je da se u prethodnom postupku tokom iznošenja dokaza nisu uzele u obzir sve činjenice. Sud će u novom postupku saslušati nove dokaze.
Prvostepenom presudom Samardžić je proglašen krivim i osuđen na 13 godina i četiri mjeseca zatvorske kazne za zločine protiv čovječnosti počinjene na području općine Foča.
Sud je prihvatio odgovornost Samardžića za 4 od 10 tačaka optužnice kojom se teretio za višestruko silovanje, premlaćivanje, ubistva, prisilno preseljavanje, te stavljanje žena u seksualno ropstvo.
Samardžić je kriv i za zločine počinjene u zloglasnoj Karaman kući u kojoj su držane bošnjačke žene.
Samardžić je kriv i za silovanje dvanaestogodišnje djevojčice u Karamanovoj kući.
U Karamanovoj kući Samardžić je također silovao «oštećenu K i oštećenu L, koja je tada imala 15 godina».
Presudom je utvrđeno da je Samardžić lično prisiljavao zatočene žene na seksualne odnose sa njim, a među njima i žrtvu silovanja pod inicijalima B.J. rodom iz Kalinovika.
Također je proglašen krivim za zlostavljanje porodica Softić i Grbo, iz sela Rataje, nakon čega je sa bratom Zoranom i Mićom Olovićem, prisilno odveo Šućriju Softića u Kazneno popravni dom “Foča”, te kasnije u KPD Kula kraj Sarajeva.
Ostalih šest tačaka optužnice: prisilno prebacivanje Bošnjaka u dvoranu Partizan u Foči, fizičko zlostavljanje i silovanje najmanje pet žena, te ubistvo 13 civila u neposrednoj blizini rudnika Miljevina, Sud BiH je odbacio jer «Tužilaštvo nije uspjelo dokazati iznad razumne sumnje krivicu optuženog» za navedena djela.
Predstavnice udruženja žrtava nisu bile zadovoljne izrečenom prvostepenom presudom. Tužilaštvo BiH je uloženom žalbom zahtijevalo od Apelacionog vijeća dugotrajan zatvor za Neđu Samardžića ili ponovno održavanje rocišta.
Tvrdeći da je Prvostepeno sudsko vijeće izostavilo radnje iz optužnice koje su vezane za silovanja, tužilac Behaija Krnjić je dodao da su time prihvaćene samo pojedine činjenice koje su tokom svjedočenja iznijele silovane žene.
Slaviša Prodanović, branitelj osuđenog Samardžića je uloženom žalbom zatražio od Suda BiH ukidanje presude ili ponovno održavanje ročišta navodeći kao razlog kredibilitet svjedoka Tužilaštva.
Prodanović je to objasnio rekavši kako je tokom svjedočenja jedne od svjedokinja ‘imao osjećaj da joj neko šapce’, nakon čega se žalio i tada se otkrilo da ona u kabini ima svesku.
On je također dodao kako se za nestanak porodica Grbo i Softić vodi istraga na Sudu u Trebinju protiv Živka Miletića, a da je za taj događaj između ostaloga osuđen i Neđo Samardžić.
Stoga je Prodanović predložio Živka Miletića kao svjedoka, ukoliko Apelaciono vijeće odluči da se ponovo održi ročište.
Prema postojećem Zakonu o krivičnom postupku, presuda se može pobiti zbog pogrešno utvrđenih ili nepotpuno utvrđenog činjenicnog stanja «kada je Sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio».
U Zakonu također stoji i da «nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kada na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi».
Ovo je druga odluka o ukidanju prvostepene presude pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH.
Prva je izrečena nakon suđenja Abduladhimu Maktoufu kojeg je Sudsko vijeće proglasilo krivim radi pomaganja jedinici El Mudžahid, 18. oktobra 1993. godine, u odvođenju taoca Kazimira Pobrića i Ive Fišića iz Travnika, nakon čega su ubijeni.
Nakon što se odbrana optuženog žalila pokrenut je novi postupak, izvedeni novi svjedoci i dokazi obje strane, a Sudsko vijeće je izreklo istovjetnu presudu u trajanju od pet godina.
