Kovačević: Lažne potvrde o smrti

U julu 1992. godine dvadeset zarobljenika ugušilo se u kamionu na putu od logora Betonirka dologora Manjača. Krivicu za njihovu smrt snosi i Nikola Kovačević, nekadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske koji je, prema optužnici, učestvovao u odvođenju i transportu civila.

Prema svjedočenju nekolicine dosadašnjih svjedoka Tužilaštva, grupa od 60 zarobljenika, vidno iscrpljenih, 7. jula prisilno je uvedena u kamion na kojem je spuštena cerada.Usljed nedostatka zraka i iscrpljenosti, njih dvadeset je preminulo.

Dr Boško Grubiša je1992. godine bio direktor Doma zdravlja Sanski Most. Između ostalih dužnosti,kako je rekao ovaj svjedok Tužilaštva, izdavao potvrde o smrti.

«U ljeto 1992.godine u moju kancelariju je došao prof. Boško Banjac sa spiskom na kojem su bila imena 20 osoba. Kako mi je rekao, ti ljudi su se nesretnim slučajem ugušili tokom transporta do logora Manjača. Od mene je tražio da bez uviđaja potpišem taj dokument», rekao je Grubiša.

Prema riječima ovog svjedoka, «u normalnim okolnostima» nikada ne bi smio potpisati ovakav il isličan dokument bez izvršenog uviđaja, odnosno pregleda tijela kako bi utvrdio razlog smrti. Međutim, kaže dr Boško Grubiša, u tom momentu je zbog straha to uradio.

«Prof. Banjac mi je rekao da je Krizni štab, na čijem čelu je bio Nedeljko Rašula, naredio da potpišem dokument. Bojao sam se da me ne uhapse ili maltretiraju ukoliko odbijem. S s druge strane, potpisati bi značilo potvrditi da su se ljudi nesretnim slučajem ugušili mada ih nisam pregledao», tvrdi danas dr Grubiša.

Zajedno s njim potvrdu o smrti je potpisao i doktor Stanko Erceg, također svjedok Tužilaštva protiv Nikole Kovačevića.

«Prvo sam odbio to potpisati jer bih time počinio krivično djelo. Međutim, to je bilo naređenje i bojao sam se odbiti. Učinio sam to protiv svoje savjesti», kaže doktor Erceg.

Obojici svjedoka je prilikom svjedočenja pokazan dokument koji su potpisali 1992. godine na kojem pored ostalog stoji: «Spisak ugušenih lica iz Sanskog Mosta koji su se natrpali u kamion prilikom transporta od zatvora do logora Manjača, 7.7.1992. godine». I Erceg i Grubišić tvrde da je ovaj dio naknadno, bez njihova znanja, dopisan.

«Tada nisam znao zašto smo potpisali potvrde da su se tih 20 muškaraca ugušili nesretnim slučajem», rekao je Sudu BiH dr. Stanko Erceg.

Svjedok Tužilaštva Osman Talić je prije rata 1992. godine bio član Općinskog vijeća Parlamenta ispred Stranke demokratske akcije (SDA) što je, tvrdi danas, jedan od razloga zbog kojeg je krajem maja 1992. godine priveden u Stanicu javne bezbjednosti Sanski Most na«informativni razgovor».

«Kajtez Daniluško je povremeno dolazio u logor Betonirka. Svi smo ga se plašili jer je tukao koga stigne»,rekao je Osman Talić, koji je bio zatočen u logorima Betonirka, Manjača i Batkovići.

«Dok su me ispitivali, tukli su me ako ne bi čuli ono što su htjeli. Tražili su da im kažem imam li naoružanja i znam li ko ga posjeduje u selu Šehovci, gdje sam živio», rekao je Talić.

«Na koga god bi naišao, Kajtez bi ga udario»pričao je Talić o danima u logoru Betonirka. «Tako je jedan dan došao i do mene. Udario me je nogom u prsa. Udario sam glavom od zid. Onda je udario Mirzeta Karabega, jednog od zatvorenika, a potom ga izveo ispred logora i još jednom pretukao», ispričao je Osman Talić.

Nakon 12 dana u logoru Betonirka,Talić je prebačen u pritvor u Osnovnoj školi Hasan Kikić u Sanskom Mostu.

«I tu sam opet viđao Kajtez Daniluška i Vojvodu. Zastrašivali su nas noževima i tjerali da pjevamo srpske pjesme. Bojali smo ih se»,kaže Talić.

Krajem augusta 1992. Talić je prebačen u logor Manjača, a nakon nekoliko mjeseci u logor Batković kraj Bijeljine.

«Ne znam zašto su me pritvorili. Dok sam bio u logoru Batković dali su mi rješenje da sam priveden kako organizator muslimanskog otpora u Sanskom Mostu, iako, tvrdim, s tim nemam veze», završio je svjedočenje Osman Talić.

Svjedok Senad Šupuk, također bivši logoraš, Kovačevića je znao i prije rata te je Sudu ispričao kako je tada Daniluško Kajtez, kako se optuženi zvao do 1996. godine, bio dobrovoljac u ratu u Hrvatskoj.

«Vidio sam ga kad se vratio.Nosio je kokardu na opasaču, a na moje pitanje šta je to odgovorio mi je da je to njegov simbol», tvrdi Šupuk.

Šupuk je prilikom dolaska u logor Manjača vidio Kajteza, odnosno Kovačevića.

«Stajao je ispred kamiona i odvajao neke muškarce. Poslije toga su ih vojnici premlaćivali. Srećom, nisam bio u toj grupi ali su bila petorica muškaraca koje sam poznavao. Ni danas ne znam šta se s njima kasnije desilo, niti gdje su», rekao je Šupuk.

Naredno ročište je 27. juna kada će Tužilaštvo iznijeti materijalne dokaze,čime će dokazni postupak biti okončan.