Četvrtak, 19 juna 2025.
Prijavite se na sedmični newsletter Detektora
Newsletter
Novinari Detektora svake sedmice pišu newslettere o protekloj i sedmici koja nas očekuje. Donose detalje iz redakcije, iskrene reakcije na priče i kontekst o događajima koji oblikuju našu stvarnost.

Rufad Zukić iz Sanskog Mosta je 7. jula 1992. bio u kamionu kojim su srpski vojnici prevozili zarobljene civile iz logora Betonirka u logor Manjača.

«U kamionu je bilo oko 60 ljudi. Nismo imali ni zraka, ni vode, niti smo imali prostora da stojimo. Kamion je bio pokriven ceradom, a napolju je bila jako visoka temperatura. Jedan čovjek je umro na mojim nogama», kazao je Sudskom vijeću Rufad Zukić.

«Jedan čovjek je u trenutku povikao nekoliko puta Allah, i onda je ućutao. U tom trenu nismo znalio čemu se radi. Kasnije smo shvatili da su to bile posljednje riječi koje je taj čovjek izgovorio», rekao je kroz plač Zukić.

Prema navodima optužnice protiv Nikole Kovačevića, on je zajedno sa grupom drugih vojnika tog dana bio u pratnji konvoja u kojem su iz logora Betonirka civili prebačeni ulogor Manjača. Zbog nedostatka zraka i lošeg fizičkog stanja u kojem su bili, više od 20 civila nije preživjelo taj put.

Pričajući dalje o dešavanjima od 7. jula 1992. godine, Zukić je govorio kako je prelazio preko mrtvih tijela dok je silazio sa kamiona.

Prije Manjače, Zukić je bio zatočen u garažama logora Betonirka gdje je također prošao torturu.

«Kada sam došao u Betonirku bio sam preneražen. Zamislite, u garaži za jedno vozilo bilo je smješteno 40-ak ljudi. Bila je ogromna vrućina. Svakodnevno su nas tukli», prisjetio se Zukić.

Sudskom vijeću je rekao i kako je jednom vidio i Kajtez Daniluška, kako se prije Kovačević zvao, da tuče zarobljenika.

«Tada nisam ni znao da je to on. Ali svi su govorili kako se treba čuvati Kajteza. Jednog dana, nakon što su se vrata naše garaže otvorila, ugledao sam Daniluška prvi put i to kako udara Mirzeta Karabega i psuje mu majku», tvrdi ovaj svjedok.

I sam Zukić je nadan kada je odveden iz Betonirke u Manjaču bio «na smrt pretučen».

«Bilo ih je više od deset i svi su me tukli po rukama, bubrezima. Jedan me je cijelo vrijeme udarao čizmama. Natjerali su me da radim sklekove i kada bi se dizao dobijao bi udarce. Ukoliko bi pao od nemoći, nastavili bi me udarati. Povremeno sam gubio svijest», ispričao je Zukić.

Međutim, na pitanje članova Sudskog vijeća da li prepoznaje optuženog u sudnici, Rufad Zukić je rekao da je prošlo dosta vremena i da se Daniluško Kajtez promijenio, te da ne bi mogao potvrditi da je to čovjek kojeg se sjeća iz logora.

Redžep Zukić, naredni svjedok na ročištu 23. maja, također je bivši logoraš iz zloglasne Manjače.

«Kada sam sišao sašlepera u dvorište logora Manjača ugledao sam kamion u kojem su se ljudi zbog velike vrućine ugušili. Bio je to grozan prizor», potvrdio je svjedok Redžep Zukić.

Najčitanije
Saznajte više
Senad Gračanin i ostali: Završen dokazni postupak Tužilaštva
Na suđenju za zločine u Velikoj Kladuši 1995. godine, Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona uložilo je pisane dokaze, čime je okončalo svoj dokazni postupak.
Muhamed Ibrahimović: Promijenio iskaz u vezi sa udaranjem zatvorenika
Na suđenju za zločine u Livnu, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavio je da se ne sjeća da je Muhamed Ibrahimović prilikom saslušanja udarao zatvorenike srpske nacionalnosti, kao što je govorio u istrazi.
Peković: Od članova porodice i komšija čuli o ubistvu
Kevac: Gledao odvođenje muškaraca u Biljanima