Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Rufad Zukić iz Sanskog Mosta je 7. jula 1992. bio u kamionu kojim su srpski vojnici prevozili zarobljene civile iz logora Betonirka u logor Manjača.

«U kamionu je bilo oko 60 ljudi. Nismo imali ni zraka, ni vode, niti smo imali prostora da stojimo. Kamion je bio pokriven ceradom, a napolju je bila jako visoka temperatura. Jedan čovjek je umro na mojim nogama», kazao je Sudskom vijeću Rufad Zukić.

«Jedan čovjek je u trenutku povikao nekoliko puta Allah, i onda je ućutao. U tom trenu nismo znalio čemu se radi. Kasnije smo shvatili da su to bile posljednje riječi koje je taj čovjek izgovorio», rekao je kroz plač Zukić.

Prema navodima optužnice protiv Nikole Kovačevića, on je zajedno sa grupom drugih vojnika tog dana bio u pratnji konvoja u kojem su iz logora Betonirka civili prebačeni ulogor Manjača. Zbog nedostatka zraka i lošeg fizičkog stanja u kojem su bili, više od 20 civila nije preživjelo taj put.

Pričajući dalje o dešavanjima od 7. jula 1992. godine, Zukić je govorio kako je prelazio preko mrtvih tijela dok je silazio sa kamiona.

Prije Manjače, Zukić je bio zatočen u garažama logora Betonirka gdje je također prošao torturu.

«Kada sam došao u Betonirku bio sam preneražen. Zamislite, u garaži za jedno vozilo bilo je smješteno 40-ak ljudi. Bila je ogromna vrućina. Svakodnevno su nas tukli», prisjetio se Zukić.

Sudskom vijeću je rekao i kako je jednom vidio i Kajtez Daniluška, kako se prije Kovačević zvao, da tuče zarobljenika.

«Tada nisam ni znao da je to on. Ali svi su govorili kako se treba čuvati Kajteza. Jednog dana, nakon što su se vrata naše garaže otvorila, ugledao sam Daniluška prvi put i to kako udara Mirzeta Karabega i psuje mu majku», tvrdi ovaj svjedok.

I sam Zukić je nadan kada je odveden iz Betonirke u Manjaču bio «na smrt pretučen».

«Bilo ih je više od deset i svi su me tukli po rukama, bubrezima. Jedan me je cijelo vrijeme udarao čizmama. Natjerali su me da radim sklekove i kada bi se dizao dobijao bi udarce. Ukoliko bi pao od nemoći, nastavili bi me udarati. Povremeno sam gubio svijest», ispričao je Zukić.

Međutim, na pitanje članova Sudskog vijeća da li prepoznaje optuženog u sudnici, Rufad Zukić je rekao da je prošlo dosta vremena i da se Daniluško Kajtez promijenio, te da ne bi mogao potvrditi da je to čovjek kojeg se sjeća iz logora.

Redžep Zukić, naredni svjedok na ročištu 23. maja, također je bivši logoraš iz zloglasne Manjače.

«Kada sam sišao sašlepera u dvorište logora Manjača ugledao sam kamion u kojem su se ljudi zbog velike vrućine ugušili. Bio je to grozan prizor», potvrdio je svjedok Redžep Zukić.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao