ICTY: Tuta i Štela 38 godina u zatvoru
This post is also available in: English
Žalbeno vijeće Tribunala u Hagu potvrdilo je prvostepenu presudu Mladenu Naletiliću Tuti i Vinku Martinoviću Šteli.
Mada je prilikom podnošenja žalbe odbrana tražila da se Naletiliću kazna smanji sa 20 na osam godina, a za Martinovića oslobađajuću presudu, Žalbeno vijeće je potvrdilo prvostepenu presudu prema kojoj je Naletilić osuđen na 20, a Martinović na 18 godina zatvorske kazne.
Osuđeni su zbog uloga koje su imali u etničkom čišćenju Bošnjaka civila sa područja općine Mostar u periodu od aprila 1993. do januara 1994. godine. Utvrđeno je da su krivi za protjerivanja, ubijanja, nelegalna zatvaranja i prisilan rad.
U tom periodu Naletilić je bio komandant Kažnjeničke bojne, vojne jedinice unutar Hrvatskog vijeća obrane, dok je Martinović bio komandir bataljona poznatog kao “Mrmak”, odnosno kasnije “Vinko Škrobo”.
Žalbeno vijeće je utvrdilo da su “kazne unutar raspona koje bi odmjerilo jedno razumno vijeće”, kazao je talijanski sudac Fausto Pocar.
Iako je, kako je sudac Pocar naveo, Žalbeno vijeće u manjoj mjeri prihvatilo žalbe odbrane, to nije uticalo na visinu kazne.
Vijeće je odbacilo dio žalbe odbrane koja je tvrdila da u toku postupka nije dokazana umiješanost Hrvatske u rat, odnosno postojanje međunarodnog sukoba u BiH.
Nekadašnji gradonačelnik Mostara, danas predsjednik nevladine organizacije Centar za mir, Safet Oručević, za Justice Report kaže da je zadovoljan odlukom Žalbenog vijeća.
“Ovo su objektivne kazne koje je odredio Tribunal. To je u svakom slučaju satisfakcija za sve žrtve. Sada se očekuje i poštena presuda za njihove naredbodavce,” kaže Oručević za Justice Report.
Bivši saborac dvojice optuženih, nekadašnji general HVO, potom predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata, i predsjednik Hrvatske demokratske unije, Miro Grabovac Titan pak kaže da nije kažnjena prava osoba.
“Optužnica je politički motivirana. Ne opravdavam bilo koji zločin, ali pravda nije zadovoljena ako nisu kažnjeni pravi krivci. Ne znam ko je odgovoran, ali znam da Tuta nije,” kaže Grabovac.
Grabovac smatra i da su haške presude politički motivirane.
Slično kaže i Anđelko Barun, predsjednik Udruge hrvatskih invalida domovinskog rata (HVIDR-a), koji smatra da Tuta i Štela nisu zaslužili tako dugu zatvorsku kaznu.
“Iskreno sam razočaran jer Haški tribunal Hrvatima sudi jedno, Bošnjacima drugo, a Srbima treće. I očito je da Hag ima različite ciljeve za sve, a ne da sudi ratne zločine. Tuta i Štela nisu zaslužili da budu osuđeni više nego Biljana Plavšić,” zaključuje Barun.
Suđenje ovoj dvojici trajalo je više od godinu dana, počevši od 10. septembra 2001. godine, a završilo je 31. oktobra 2002. godine. Sudsko vijeće je prvostepenu presudu, danas potvrđenu, izreklo 31. marta 2003. godine. Mjesec dana kasnije odbrane su uložile su žalbu.
Mladen Naletilić (60) živio je izvan Bosne i Hercegovine, a najduže u Njemačkoj, do početka rata. Nakon raspada Jugoslavije, i prvih sukoba, vraća se u Široki Brijeg gdje osniva Kažnjeničku bojnu koja se u početku borila protiv srpskih snaga u Mostaru. Pripadnici Bojne su, prema svjedocima odbrane, bile osobe koje su u vrijeme komunizma bili politički proganjani.
Vinko Martinović (43) prije rata se uglavnom bavio trgovinom, a neko vrijeme je bio taksista u Mostaru. Godine 1992. se pridružio HOS-u i postao zapovjednik, a potom prešao u Kažnjeničku.
Kažnjenička bojna djelovala je u vrijeme postojanja samozvane Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZ HB) koja je proglasila postojanje 18. novembra 1991. tvrdeći da je odvojena, odnosno zasebna “politička, kulturna, ekonomska i teritorijalna cjelina” na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Svrha joj je pored ostalog bila uspostavljanje bližih veza sa Republikom Hrvatskom što se očitavalo i kroz upotrebu hrvatskog novca i hrvatskog jezika, te u činjenici da je Republika Hrvatska bosanskim Hrvatima davala hrvatsko državljanstvo.
Hrvatsku zajednicu Herceg Bosna je 14. septembra 1992, Ustavni sud Republike Bosne i Hercegovine proglasio nelegalnom, a nikad nije priznata ni od međunarodne zajednice.
Već u oktobru 1992, HVO je napao Bošnjake u općini Prozor, a potom je uslijedio oružani sukob sa Armijom BiH koji je trajao sve do februara 1994. godine.
Kažnjenička bojna učestvovala je u nizu borbenih akcija širom Hercegovine. Počevši od 9. maja 1993. godine, pripadnici Bojne učestvovali su u napadima na grad Mostar, te višemjesečnoj opsadi dijela grada pod kontrolom Armije BiH uz intenzivno granatiranje i sprječavanja dopreme humanitarne pomoći i osnovnih namirnica. Naletilić i Martinović bili su, stoji u optužnici, vodeći izvršioci te kampanje.
“Svoju vlast nad pripadnicima Kažnjeničke bojne Mladen Naletilić je sprovodio direktno, sastajući se gotovo svakodnevno sa onima koji su mu bili neposredno podređeni i sa nižim zapovjednicima Kažnjeničke bojne, komunicirajući često sa običnim vojnicima, obilazeći razne baze KB-a i djelujući kao zapovjednik na bojištu za određene vojne akcije,” navodi su iz optužnice.
Za vrijeme napada na Mostar, Vinko Martinović je zapovijedao dijelom linije fronta na Bulevaru, dijelu grada koji je bio pretvoren u prvu liniju ratišta.
Ova dvojica su optuženi i za provođenje Bošnjaka u logore HVOa, te za njihva premlaćivanja, mučenja i ubistva. Jedan od tih logora bio je Heliodrom u mjestu Rodoć kraj Mostara koji je bio glavni zatočenički centar na tom području.
Pored toga što su zatočenike zlostavljali pripadnici Bojne, i Naletilić i Martinović su lično maltretirali Bošnjake u Heliodromu.
“Tokom čitavog tog perioda, Mladen Naletilić i Vinko Martinović su u više navrata mučili zatočene Bošnjake, svojim podređenima naređivali da ih muče, te ih svojim primjerom podsticali da čine i provode mučenja,” navodi su optužnice.
“Teška fizička i psihička patnja Bošnjacima namjerno je nanošena sa sljedećim ciljevima: radi dobivanja informacija, kažnjavanja, odmazde zbog nepovoljnog razvoja događaja na frontu, radi zastrašivanja, ili zbog njihove nacionalne pripadnosti ili vjere,” stoji u optužnici.
Safet Oručević smatra da je ovakve presude, i utvrđene činjenice tokom suđenja, predstavljaju bitan korak za budućnost BiH.
“U svakom slučaju suđenja i presude kreatorima paradržave na teritoriji BiH su dobra za mir između Hrvata i Bošnjaka, kako u Mostaru tako i u cijeloj BiH. Konačno, pravda je spora, ali uvijek stigne,” smatra Oručević.