Dan koji je promijenio živote Sanjana

“Od toga dana više ništa nije bilo isto,” rekao je svjedok Tužilaštva Ilijaz Mehmedović prisjećajući se početka rata u Sanskom Mostu. Dan koji je promijenio život Sanjana bio je 19. april 1992. kada je, prema riječima ovog svjedoka, okupiran Sanski Most.

Ilijaz Mehmedović svjedočio je u četvrtak u predmetu Nikola Kovačević, odnosno Daniluško Kajtez, kako se optuženi zvao prije nego je nakon rata promijenio ime i prezime.

Kovačević se tereti da je 1992. učestvovao u prisilnom odvođenju civila, njihovom maltertiranju i premlaćivanju, te odvođenju u logore Betonirka i Manjača.

“Dana 20. aprila 1992. vojska i naoružani ljudi već su bili na ulicama. Radio Sana je prenio da su srpske snage okupirale grad i da je Sanski Most postao Srpska općina Sanski Most,” svjedočio je Mehmedović.

“Nakon toga su više puta u toku dana ponavaljali da je to srpska teritorija, te pozivali na predaju oružja. Sve to je bila uvertira za krvava dešavanja koja su uslijedila” ispričao je Mehmedović koji je i sam bio zatočen prvo u Sportskoj dvorani Srednjoškolskog centra u Sanskom Mostu, potom u garažama objekta Betonirka, a onda i u logoru Manjača u kojem je proveo 189. dana.

Mehmedović je živio u jednom od zaselaka sela Hrustovo nadomak Sanskog Mosta, odakle je, zajedno sa ostalim mještanima odveden u zatočeništvo. U toku svjedočenja pred Sudskom vijećem Odjela za ratne zločine Mehmedović je govorio o razdvajanjima muškaraca i žena, odvođenju muškaraca u mjesta zatočenja i psihičkim i fizičkim maltretiranjima kojima su bili izloženi.

“Želim ispričati jedan naročit događaj” nastavio je svjedok. “Sudbina je čudna. U jednom trenutku velika grupa ljudi našla se u jednoj kući. Neko od vojnika je, čuo sam, rekao hajmo zapaliti kući i pobiti ih.”

“Među nama je bila i djevojčica Emina. Među vojnicima je primjetila nastavnika muzičkog iz svoje škole, neki Bašinski. Zovnula ga je nastavniče. Ne znam šta se desilo, ali on joj je rekao da se ne boji i pomogao nam je. Nisu nas ubili”.

Mehmedović je svjedočio o dešavanjima i maltretiranjima zatočenika u garažama objekta Betonirka. Među vojnicima koji su tukli zatočenike prepoznao je i Kovačevića.

Dok je opisivao neljudske uslove za život zatočenika, koji su bili okupljeni na malom prostoru, bez zraka, hrane, vode i osnovnih potrepština, tužilac Džemila Begović upitala je Mehmedovića gdje su zatočenici obavljali ličnu higijenu.

“Oprostite, o kakvoj higijeni je riječ?” pitao je svjedok.

“O ličnoj,” pojasnila je Begovićeva.

“Toga nije bilo” odgovorio je Ilijaz Mehmedović detaljno objašnjavajući ponižavajuće uslove u kojima su držani zatočenici.

Kovačevića je prepoznao kao čovjeka koji je nadgledao odvođenje grupe zatočenika iz Betonirke u logor Manjača, te se sjetio njegovih riječi u tom trenutku: “Ovdje vam je bilo lijepo, a sada idemo malo na logorovanje”.

I drugi svjedok Tužilaštva, Sadmir Alibegović, policajac iz Sanskog Mosta, prepoznao je Kovačevića kao jednog od počinitelja zločina. Alibegović je također bio zatočen u garažama Betonirke i logoru Manjača, i na oba mjesta je pretrpio torturu. Kovačevića je prepoznao kao osobu koja je premlaćivala zatočene civile u Betonirki.

Tužilaštvo je oba svjedoka pitalo da li traže krivično gonjenje optuženog, i obojica su odgovorila potvrdno.

Nastavak glavnog pretresa zakazan je za 10. maj.