Članak

Godinjak i ostali: Teški uslovi za rukovođenje i komandovanje

16. Jula 2019.16:58
Na suđenju za zločine počinjene u Trnovu, vojni vještak Odbrane je kazao da je na igmansko-trnovskom bojištu vladalo haotično stanje zbog vojnih autoriteta i da brojne jedinice koje su defilovale kroz ovo područje “nisu dopuštale da rukovođenje i komandovanje stane na noge”.

Vještak Sabro Hasković je, odgovarajući na unakrsna pitanja Tužilaštva, rekao da je Opštinski štab Teritorijalne odbrane (TO) Trnovo imao pozitivnu saradnju s trnovskim Ratnim predsjedništvom i da je štab formiran 11. juna 1992. godine, kada su multinacionalna skupština i policija prestale da postoje. U vrijeme formiranja Štaba TO-a, kako je kazao vještak, egzistirala je Taktička grupa “Igman”, a potom taktičke grupe “1” i “2”.

“Nikada nije bilo da se cijepa dio jedinice pod komandom Teritorijalne odbrane Trnovo i pretpočinjava nekome drugom, nijedan odred ili četa”, rekao je vještak.

Prema njegovim riječima, od 27. juna 1992. do perioda koji tretira optužnica, kroz ovo područje je prodefilovalo između 30 i 40 formacija, te je jasno da su činjenju krivičnih djela sklone formacije koje su van sistema.

Na upit šta se dešavalo na području Trnova, izuzimajući Igman, vještak je odgovorio da se trnovsko bojište ne može izdvojeno posmatrati i da fokus njegovog rada nije bilo samo područje ove opštine.

Hasković je kazao kako su neupitno bili teški uslovi za rukovođenje i komandovanje, pogotovo ako se u vidu ima omjer snaga na obje strane, ali da su tome doprinosile i jedinice koje su defilovale kroz to područje, koje “rukovođenju nisu dopuštale da stane na noge”.

Tužilaštvo je podsjetilo vještaka na dio nalaza u kojem je naveo “da Opštinski štab TO-a Trnovo nije izvodio samostalno dejstva, da nikada nije donosio odluke, već ih samo izvršavao”, te mu predočilo dvije naredbe s potpisom Edhema Godinjaka, a Hasković je istakao da se radi o dokumentima koji se tiču mjera obezbjeđenja i logistike te da nema nijednog elementa borbenog dejstva.

Pojasnio je i da bi u preambuli svakog naređenja trebalo da stoji: “Na osnovu naredbe komandanta naređujem…”, te rekao da komandant može prenijeti ovlaštenje na drugu osobu, ali ne i odgovornost.

Godinjaku se, skupa s Medarisom Šarićem i Mirkom Bunozom, sudi za zločine počinjene nad srpskim zarobljenicima i civilima na području Trnova. Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba TO-a, a Bunoza komandant jedinica HOS-a.

Vještak je pozitivno odgovorio na upit Šarićeve Odbrane da je za postavljanje komandanta Štaba TO-a bio zadužen Republički štab i da je apsolutno formalan akt kojim se optuženi imenuje na tu poziciju 22. juna 1992. godine.

Kako je ustvrdio, komandant trnovskog TO-a nije imao pomoćnike za personalne poslove niti za moral, te je postojao samo načelnik veze i nekih artiljerijskih jedinica te da Štab nije imao ni 40 posto popunjenosti.

“Zbog oskudijevanja u svemu, vojne snage su dijelile sudbinu naroda i izbjeglica koje su prošle tuda”, kazao je Hasković.

Negirao je da je našao ijedan dokument da je Šarić ostale jedinice pozvao na trnovsko-igmansko bojište, niti da je istima komandovao on i ostali optuženi.

“Nisam našao nijedan dokument o počinjenju krivičnih djela jedinica koje su bile potčinjene Štabu TO-a”, rekao je vještak i dodao da nije našao dokument da je neko od pripadnika policije prijavljen za djela iz optužnice ili bilo koji drugi zločin.

Nastavak suđenja je 23. jula.

Haris Rovčanin